Dionica Petrokemije već danima obara sve rekorde, a cijena nezaustavljivo raste, čak i po dvoznamenkastim stopama. I sve to uz iznimnu likvidnost. Pomama investitora za vrijednosnicom kutinske tvornice mineralnih gnojiva dovela je u srijedu do cijene od 342 kune za dionicu, što je dnevni skok od dva posto. Osim toga, tijekom trgovanja cijena je u jednom trenutku dosegnula i 380 kuna, što je najviša cijena koju je netko ikad bio spreman platiti za tu dionicu. Otkako su počele najave o mogućoj privatizaciji državnog udjela, cijena je poskočila za nevjerojatnih 62 posto. Ako se pogleda skok samo tijekom ove godine, rezultat je još impresivniji - čak 75,4 posto rasta.

Jesu li se ulagači ipak malo previše zaigrali i kupili dionice po cijenama koje nikad neće moći vratiti? Naime, ovakve cijene kao posljednjih dana dioničari Petrokemije ne pamte od zlatnih vremena hrvatskog tržišta kapitala prije četiri i pet godina. Do sada najviša cijena od 358 kuna postignuta je sada već dalekog 15. siječnja 2008. A tada je Crobex bio na 5035 bodova, za razliku od sadašnje vrijednosti od 1838 bodova. Dio analitičara smatra da sadašnja cijena nije previsoka u korelaciji s očekivanjima o kupcu iz Rusije krcatom novcem.

Rast ima smisla?
"Ako bi potencijalni kupac bio netko iz plinskog biznisa, poput Gazproma, koji bi osim razvijanja segmenta gnojiva bio zainteresiran i za prodaju, odnosnu distribuciju plina, pretpostavljam da bi takav kupac bio spreman platiti i znatnu premiju na procijenjenu vrijednost Petrokemije. Zbog toga i sadašnja tržišna cijena nije previsoka. Dakle, trenutačni rast cijene ima smisla, ali o mogućoj cijeni za preuzimanje Petrokemije možemo nagađati tek kada se raspiše natječaj i bude jasnije tko je najizgledniji kupac državnog udjela", rekao je Vilim Klemen, predsjednik Uprave Momentum brokera.

Petrokemiji je plin osnovna sirovina za proizvodnju, a godišnje utroši oko 650 milijuna prostornih metara plina vrijednog 1,4 milijarde kuna. Ako bi, osim kao potrošač, postala i distributer plina, energetskim kompanijama bila bi i više nego zanimljivija. No, s druge strane, ako bi Vlada kao kupca izabrala nekog iz branše, poput norveškog proizvođača gnojiva Yara, cijena preuzimanja mogla bi biti mnogo niža. Tim više jer bi, prema tvrdnjama nekih analitičara koji su željeli ipak ostati neimenovani, trebalo uložiti u dokapitalizaciju Petrokemije i modernizaciju njezinih proizvodnih postrojenja.

Ma kako završila ova bajka, Petrokemija će svakako biti jedan od najčešće spominjanih događaja na burzi u ovoj godini, smatra neovisni analitičar tržišta kapitala Roman Rinkovec. "Sada više uopće nije glavno pitanje hoće li i kada doći do privatizacije i hoće li njezina cijena popustiti. Glavno je pitanje kada će i koliko cijena popustiti. Jednostavno se radi o tome da će najbolje proći oni koji su u špekulaciju ušli odmah, bez oklijevanja, a oni koji su najprije kružili i 'progutali udicu' kasnije će iz priče izaći s manjim ili većim gubitkom. I to je normalno. Normalnim ne smatram činjenicu da i dalje nema nikakve informacije koja bi potkrijepila ovakav porast cijene, što me podsjeća na više takvih balona u daljoj i bližoj povijesti", tvrdi Rinkovec.

Sezona lova
Podsjetimo, sezonu lova na Petrokemijinu dionicu "otvorio" je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izjavljujući kako je "Petrokemija priča od nekoliko stotina milijuna eura". Maštu investitora dodatno je rasplamsao njegov službeni put u Moskvu gdje je, prema napisima nekih medija, trebao pronaći kupca za 50-ak posto udjela koliko država ima u kutinskoj tvrtki. Uslijedio je "hladni tuš" nakon Čačićeva povratka i njegovih televizijskih izjava kako se u Moskvi uopće nije pričalo o Petrokemiji i kako Vlada i ne razmatra pitanje njezine privatizacije, iako su se već javili zainteresirani ponuditelji.

No poticaj novoj navali na Petrokemijinu dionicu dao je u ponedjeljak premijer Zoran Milanović. Odgovarajući na pitanja građana, premijer je kazao kako nitko nije rekao da će Vlada prodavati Petrokemiju. "Nakon niza godina gubitaka, sada posluje s dobiti. Čini se da je jedini način da u priču uđu partneri. Država nema stotine milijardi eura za investicije u poduzeća u svojem vlasništvu. Država mora ostati prisutna kao kontrolor u svim poduzećima, no potrebni su nam privatni strateški partneri", istaknuo je Milanović, opet otvorivši mogućnost različitih tumačenja namjera Banskih dvora.

Prodavala Vlada Petrokemiju ili ne, skokom cijene svakako imaju razloga za zadovoljstvo njezini dioničari, posebno mirovinski fondovi. Prema podacima Središnjeg klirinškoga depozitarnog društva, udjel koji u Petrokemiji drže tri obvezna mirovinska fonda trenutačno vrijedi gotovo 169 milijuna kuna. Do prije samo mjesec dana njihov je udjel vrijedio 70 milijuna kuna manje.