Nedavna korekcija burzovnih indeksa diljem svijeta, koja je potekla iz SAD-a, za sada se nije prelila na pad cijena i rast prinosa hrvatskih državnih obveznica. Dva su razloga zašto je to važno.

Prvo, turbulencije na financijskim tržištima u pravilu pogađaju rizičnije imovine, poput državnih obveznica zemalja s niskim rejtingom. One bilježe mnogo veća kolebanja od, primjerice, obveznica država s visokim investicijskim rejtingom. Kada neka financijska imovina poput hrvatske državne obveznice izgubi obilježje pojačanih kolebanja (izolira se od turbulencija), to je jako dobar znak.

Drugo, tektonika nedavnih turbulencija prilično je složena. Iako se najviše pisalo i govorilo o padu američkih burzi za gotovo 4% prošlog ponedjeljka, taj je pad bio samo nastavak isto tolikoga pada pretprošloga tjedna, a sve je bilo potaknuto rastom prinosa na najvažnije svjetske državne obveznice (prvenstveno na one SAD-a). Dakle, najburnije su, kao i uvijek, reagirale dioničke burze, ali u epicentru je bio rast kamatnih stopa, odnosno inflacijskih očekivanja. Kako su u pitanju kamate, mirnoća prinosa na hrvatske državne obveznice dobiva dodatno na težini.

Tablica prikazuje prinose na državne obveznice za četiri usporedive države prije i poslije korekcije burzi. Svi prinosi osim hrvatskih su očekivano rasli. Osobito mađarski. Tamo je rast bio žestok, gotovo 0,7 postotnih bodova. Nasuprot tome, hrvatski prinosi su pali.

Kako to da hrvatske državne obveznice pokazuju tako visok stupanj otpornosti?

Tri stvari su se poklopile: (1) osjetniji gospodarski oporavak, koji je prošli tjedan potvrđen i zimskom prognozom Europske komisije koja je zadržana na stopi rasta od 2,8% za 2018. i 2,7% za 2019., (2) znatno smanjenje deficita proračune opće države, koji je prema najavama ministra u ravnoteži ili blagom suficitu prvi put u povijesti (čak i ministar zdravstva tvrdi da je dug javnog zdravstva smanjen prošle godine) i (3) zadnje, ali ne i najmanje važno (iako se rijetko spominje), ušli smo u dvije godine u kojima je raspored dospijeća starih dugova veoma povoljan jer mnogo manje opterećuje državne financije. Na slici se jasno vidi koliko su dospijeća ove i sljedećih godina manja od dospjeloga duga koji je vlada morala refinancirati prema planu za prošlu godinu. Stvarno refinanciranje je bilo znatno manje jer je deficit bio manji od očekivanog tj. planiranog, a tako će biti i ove i sljedećih godina.

Otpornost hrvatskih prinosa na globalne financijske poremećaje je znak da se u hrvatskim javnim financijama definitivno događa nešto pozitivno. Međutim, dvije vrste sivih oblaka nadvile su se nad generalno pozitivnu priču.

Prvo, otpornosti ove vrste nisu zajamčene. Mogu trajati neko vrijeme, ali ih neka nova informacija ili jači tržišni poremećaj može poništiti. Za sada nema naznaka da je burzovni pad početkom protekloga tjedna početak nove globalne recesije ili trajnog poremećaja, no kreatori politike moraju uvijek biti svjesni da stoje na tankom ledu.

Prema tome, dobra je vijest da novije promjene u fiskalnoj politici podižu vjerodostojnost hrvatske politike i kratkoročno nas izoliraju od turbulencija na financijskim tržištima. Loša je vijest da su turbulencije znak prijelaza iz ere deflacije i niske inflacije i kamatnih stopa u eru nešto većih kamatnih stopa na svjetskim tržištima, na što još nismo spremni. Ni blizu nije poništeno sve naslijeđe pogrešnih fiskalnih politika iz prošlosti. Sada je prilika da se taj posao dovrši i da Hrvatska zasluži investicijski rejting te za godinu dana plaća kamate kao Bugarska i Slovenija. Svaki promašaj tog cilja značio bi da je historijska prigoda propuštena.