Zbog izuzetno niskih prinosa na obveznice, državni investicijski fondovi sve više ulažu u dionice i drugu imovinu s višim prinosima, a kako raspolažu golemim sredstvima, neki analitičari smatraju da predstavljaju veliku opasnost za tržišta kapitala.

Državni investitori - uključujući 157 središnjih banaka, 156 mirovinskih fondova i 87 državnih investicijskih fondova - upravljaju imovinom vrijednom 29.100 milijardi dolara, što predstavlja oko 40 posto globalnog gospodarstva.

Mnoge središnje banke u svijetu smanjile su kamate na rekordno niske razine kako bi potaknule rast gospodarstva, zbog čega državni investicijski fondovi traže veće prinose na svjetskim tržištima kako bi povećali sredstva za mirovine, dok središnje banke nastoje povećati devizne rezerve.

A ta plima novca mogla bi poremetiti tržišta, jer bi cijene mogle odražavati političke prioritete, a ne financijsku realnost, kažu analitičari. Uz to, priljev novca na tržištu mogao bi dovesti do napuhavanja cijena imovine, upravo onoga što središnje banke nastoje spriječiti.

„Prilično je jasno da postoji i aktualni i potencijalni sukob interesa. Trebao bi postojati nekakav kodeks djelovanja", kaže David Marsh, direktor u Official Monetary and Financial Institutions Forumu (OMFIF).

Zahvaljujući golemim prihodima od nafte, Norveška upravlja najvećim državnim investicijskim fondom u svijetu, vrijednim 890 milijardi dolara. Taj fond u svom portfelju drži 1,3 posto svih dionica u svijetu i kani dodatno smanjiti ulaganja u obveznice, a povećati ulaganja u dionice i na tržištima nekretnina.

China Investment Corporation (CIC) ima, pak, imovinu vrijednu 575 milijardi dolara. Od njezinih ukupnih investicija u svijetu, oko 32 posto uložila je u dionice, a isto toliko u dugoročne investicije uključujući privatna poduzeća, tržišta nekretnina i infrastrukturu, pokazuju podaci OMFIF-a.

U nastojanjima da se zaradi na rastu cijena nekretnina i dionica, malo se pažnje posvećuje mogućim posljedicama velikog priljeva kapitala na tržišta, kažu analitičari.

„Tom se problemu ne posvećuje dovoljno pažnje. Zabrinjava to što je upravljanje tom tzv. štednjom dano u ruke vrlo malo ljudi", kaže Michael Cirami, portfelj menadžer u tvrtki Eaton Vance Investment Managers.

A kakve su moguće posljedica pokazuje podatak da takve institucije upravljaju imovinom vrijednom 29.000 milijardi dolara. Ako se samo 10 posto tih sredstava, ili 2.900 milijardi dolara, ubrizga na tržišta dionica, to bi znatno utjecalo na ta tržišta, s obzirom da tržišna kapitalizacija MSCI indeksa svih svjetskih dionica iznosi oko 38.000 milijardi dolara.

Investicije tih fondova rastu. Tako su u prvih šest mjeseci ove godine uložili 24,5 milijardi dolara u spajanja i preuzimanja, najviše od prve polovine 2010. godine, pokazuju podaci Thomson Reutersa.

Sve veća zabrinutost u vezi pojačanog ulaska državnih fondova na tržišta kapitala potaknula je rasprave o tom pitanju unutar Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). No, to nije urodilo većim rezultatima, osim svojevrsnim smjernicama za upravljanje tim fondovima, kojima se traži izbjegavanje sukoba interesa.

Premda iz državnih investicijskih fondova poručuju da rade potpuno transparentno, da postoje ograničenja u vlasničkim udjelima i da puno pažnje posvećuju svojoj vlasničkoj ulozi, mnogi analitičari smatraju da to nije dovoljno da bi se uklonili mogući problemi.

„Kreditni i kapitalni priljev postaje politiziran. To je uznemirujući trend koji će na kraju uroditi suzama", kaže Steve Hanke, profesor ekonomije na Johns Hopkins University.

Iz OECD-a poručuju da je posao državnih fondova vrlo važan jer upravljaju sredstvima za buduće generacije, a da su investicije po političkim, a ne financijskim motivima vrlo rijetke u državnim investicijskim fondovima.

„To je previše pojednostavljeno gledište. Ideja da državni investicijski fondovi nisu politizirani jednostavno je šala. A kada se s nečim počne politizirati, to postaje netransparentno", zaključuje Hanke.