Švicarska središnja banka (SNB, Schweizerische Nationalbank) obznanila je u srijedu koliki je bio trošak deviznih intervencija te banke u prvom dijelu ove godine. Banka je kupoprodajom na deviznom tržištu pokušavala zaustaviti jačanje tamošnje valute, a na tim je operacijama zabilježila gubitak veći od 14 milijardi franaka. SNB je u prvih šest mjeseci, prodajući franke i kupujući ostale valute, uglavnom euro, povećao svoje devizne rezerve na čak 132 milijarde franaka. No njegovi pokušaji obuzdavanja aprecijacije valute bili su uzaludni. Kako je najviše zbog “grčke krize” euro sve više slabio, potražnja za jednom od “sigurnih luka”, švicarskim frankom, jačala je. Kombinacija sve jače potražnje i slabljenja eura izazvanih nepovjerenjem investitora dovela je do pada tečaja franka.

Stabilizacija tečaja
S razine od 1,5 franka za euro on je došao do sadašnjih 1,33 franka za euro mada je bilo trenutaka kada je vrijedio i više. U prilog stabilizaciji tečaja u posljednje vrijeme ide ponovno jačanje eura. Nakon serije “tihih” intervencija SNB je prošlog mjeseca objavio da je s njima prestao. Službeni razlog je što je nestala prijetnja deflacije u Švicarskoj. Središnja banka je svoje intervencije, naime, opravdavala strahom od deflacije. No većina ekonomista drži da su intervencije zaustavljene zbog rasta zabrinutosti oko visokih deviznih rezervi. Prijetnja velikih gubitaka u trgovanju devizama izazvala je strah u Švicarskoj, posebice u 26 tamošnjih kantona koji sa saveznom vladom dijele dobit središnje banke. No na godišnjoj razini gubitak ipak ne bi trebao biti enorman. Za razliku od deviznih intervencija banka je uspjela zabilježiti prihode u trgovanju samim devizama. Prema nekim procjenama konačni gubitak SNB-a u prvom polugodištu mogao bi iznositi oko 4 milijarde franaka. Banka je posebice profitirala na porastu cijene zlata na svjetskom tržištu.

Veće rate i anuiteti
Dodatni prihod mogao bi doći i iz nove procjene vrijednosti nelikvidnih kredita koje je SNB preuzeo od UBS banke prije nešto manje od dvije godine. Preokret je zapravo bio toliko značajan da je UBS banka u nekoliko navrata tražila od središnje banke da joj te kredite proda natrag. Gubici koje je švicarska središnja banka zabilježila kroz devizne intervencije nisu baš dobra vijest za hrvatske građane. Posebice ako to znači izostanak daljnje aktivnosti središnje banke u tom smjeru. Jačanje franka prema euru, koje je kroz intervencije banka pokušavala zaustaviti, zbog čvrste veze eura i kune znači istodobno i jačanje franka prema kuni. Konkretno, kad franak jača, potrebno je više jedinica druge valute, kune, da bi se kupio jedan franak. Hrvatski građani koji imaju kredite vezane uz švicarsku valutu, a kojima se, sukladno tome, rate ili anuiteti obračunavaju u francima kod jačanja “švicaraca” moraju za otplatu kredita odvajati sve veći iznos kuna. Prijetnju koju to predstavlja za domaće građane prepoznale su i neke banke. RBA je ovih dana, najvjerojatnije zbog straha od mogućeg rasta nenaplativih kredita vezanih uz franke, odlučila smanjiti kamatne stope. Prema informacijama Poslovnog dnevnika, još neke banke razmišljaju o sličnom potezu.

Izdvojeno
SNB kao dioničko društvo
Švicarska središnja banka ustrojena je kao dioničko društvo i njezine su dionice izlistane na burzi. Oko 55 posto dionica je u rukama regionalnih vlasti, kantona ili kantonalnih banaka, dok se ostatak nalazi u rukama privatnih osoba. Savezna vlada, odnosno konfederacija, prema podacima SNB-a nema u vlasništvu nijednu dionicu središnje banke.