Tandemu ključnih dioničara Kraša, Mesnoj industriji Braća Pivac i ESOP-u burzovna je ofenziva Nebojše Šaranovića poremetila ritam i planove, pa i oko tajminga najave ponude za preuzimanje. Od 5. rujna, tj. početka niza višemilijunskih dnevnih prometa, do kraja prošlog tjedna promet Krašem premašio je 205 mil. kuna, uz protrgovanih gotovo 19% ukupnog broja izdanih dionica. Računa se da je Šaranović dosad potrošio (ugrubo) 130 milijuna kuna. Osim što toj ofenzivi zacijelo nije kraj, nemali dio utrška od prodaja dionica Šaranoviću zacijelo će se vratiti na burzu i pridonijeti živosti trgovanja. Koliko je točno s krajem prošlog tjedna osvojio Šaranovićev Kappa Star na SKDD-u će se vidjeti u utorak, ali koliko će potrajati do vlasničkog raspleta u Krašu i s kakvim ishodom, još se ne zna točno.

Bit će zanimljivo vidjeti koju će cijenu Pivac istaknuti u ponudi. Tromjesečni (ponderirani) prosjek uoči iskazivanja namjere upućuje da je minimalna oko 430 kuna, daleko od cijena po kojima se zahvaljujući "izazivaču" protekla dva tjedna trguju (prosječno iznad 730 kuna, a to je sada zbog volumena i približan tromjesečni prosjek). Bude li inicijalna ponuda znatno niža, to bi u zanimljivu poziciju stavilo i Upravu Kraša u očitovanju na ponudu. Kada će to biti, još se ne zna. Pivac je prvotnu javnu najavu dao 9. rujna (uz preinaku tjedan kasnije), a zakon predviđa da se zahtjev Hanfi na odobrenje objave uputi u roku 30 dana. No, ako su potrebne suglasnosti tijela poput AZTN-a, početak roka se pomiče. Moguće je, dakle, da rok za upućivanje zahtjeva bude poslije 9. listopada. Po primitku zahtjeva Hanfa za rješenje ima 14 dana, a potom ponuditelj u roku 7 dana treba izaći s objavom ponude koja bi tako najranije mogla biti potkraj listopada, ali bi se mogla protegnuti i u studeni.

To znači i da je zaključenje izgledno potkraj studenog, samo ako ciparski Kappa Star ne odluči ići s konkurentskom ponudom, tj. ako ne bude pripetavanja koje proces može produljiti za najviše mjesec dana. Izvanredna skupština Kraš-ESOP-a 30. rujna trebala bi otkloniti neke upitnike. Odlučivat će se o sklapanju Sporazuma o zajedničkom djelovanju s Pivcima, prijedlogom je predviđeno da se ponuda za preuzimanje zajednički pripremi, a da sredstva za provedbu osigurava Pivac. Plan je da se otkupljene dionice rasporede proporcionalno postojećim udjelima, a međusobni odnosi vezani uz financiranje regulirali bi se ugovorom. Sporazum uključuje i zaštitu postojećih prava radnika. Neslužbene procjene sugeriraju da je to savezništvo čvrsto. No, pojava izazivača s kojim se i cijena dionice Kraša udvostručila nemala je kušnja. To vrijedi i za monolitnost ESOP-a koji, prema sudskom registru, ima više od tisuću članova.

Ostaje pitanje je li Šaranović u burzovnom stjecanju dionica spreman na još dizanja ljestvice. Posljednja cijena trgovanja, 850 kuna, više je nego dvostruko viša od one kojom je krenuo u sakupljanje, no investicijski profesionalci reći će da to ne izlazi iz okvira vrednovanja kompanija u M&A operacijama u prehrambenom sektoru. Multiplikatori s obzirom na operativnu dobit EBITDA globalno znaju biti i duplo veći nego što ih implicira vrednovanje Kraša prema trenutačnim cijenama i razini EBITDA (lani 116 mil. kuna) i neto duga (oko 200 mil. kn). Ali valuacije ni vani nisu iste za sve segmente prehrambene industrije, vrednovanje diktiraju potencijali rasta, dometi brendova i standardi korporativnog upravljanja. Uza sve, mnogi portfeljni investitori zaziru od kompanija s jakim pečatom ESOP-a, što nije poticajno za cijenu dionica, ali pri preuzimanju može biti i potencijal za rast efikasnosti i profitabilnosti.

U konačnici, dobra akvizicija je kupiti nešto po razumnoj valuaciji, reći će Andrej Grubišić, konzultant za korporativne financije i investiranje. Koliko god su vodeće prehrambene tvrtke u nas i najzvučniji brendovi, oni su ipak lokalnog karaktera i teško se probijaju izvan regije. To dijelom objašnjava i činjenicu da su kupci sve češće investitori iz srednjoistočne Europe. Među ostalim, dodaje, naše prehrambene kompanije imaju i specifičan odnos s trgovačkim lancima. U slučaju Kraša savez s Pivcima Grubišić vidi smislenim jer su "dugo suvlasnici i poznaju mu sve adute i slabosti, znaju raditi s brendiranim proizvodima, imaju jak novčani tijek, a premda im je ‘core′ biznis meso, dobar dio kupaca i prodajnih kanala im je sličan".

Kako bilo, skok cijene dionice Kraša s manje od 400 na više od 800 kuna, kao i pojava "uljeza" nasuprot "prijateljskom" strateškom partneru, u dijelu investicijske zajednice prizvao je u sjećanje preuzimačku priču o Plivi. No, sličnosti nema previše. Osim što je to bio veći zalogaj i što je u Plivi kao dvojno listanoj kompaniji značajan blok bio raspršen među stranim ‘portfeljašima′, vlasnicima GDR-a, udvostručenje cijene dobrim dijelom se odigralo u javnom pripetavanju ponudama. U slučaju Kraša zatečene su pozicije ponešto drugačije, a ne zna se ni hoće li doći do izravnog okršaja. Šaranović je, prema svemu sudeći, osvojio približno 12% dionica. To znači da mimo trenutačno nedostupnih blokova (MI Pivac, ESOP i trezor u zbroju čine 54%) još ima dosta dionica za burzovne kupnje. Njih je sigurno znatno manje od 33 posto, kako sugerira matematika.

Od početka je jasno da srpski poduzetnik na burzi može ciljati na dva praga- ili na kvalificirani udjel (10% je već premašio) ili na manjinski kontrolni udjel od 25%, koji znači pravo veta na strateške odluke kompanije, ali i obvezu javne ponude za preuzimanje. Zaključno s prošlom srijedom Kappa Star grupa stekla je 131.127 dionica (8,75%), a kako je u nešto manje od dva tjedna predmetom kupoprodaja bilo 209.000 dionica, ispada da je kod nje završilo manje od dvije trećine volumena trgovanja (63%). To sugerira da se u igru ukrcao i nemali broj drugih igrača. Uz one koji su zaigrali na brzopoteznu zaradu na oscilacijama cijena, u svemu zasigurno ima i kupovina motiviranih "tihom podrškom" nekoj od dviju strana. Tako je, npr., vlasnik skrbničkog računa kod Zabe stigao na oko 2%, a i sam Kraš je, iz svojih razloga, u trezor nabacio još 830 dionica i sad ih ima 5,09 posto.