Najmanje tri europske i jedna američka kompanija, uz domaću Inu, podnijele su ponude za istraživanje nafte i plina u Jadranu.

Prema službeno nepotvrđenim informacijama koje je Poslovni dnevnik prikupio iz više izvora u krugu ponuđača, do isteka roka natječaja u ponedjeljak u 12:00 sati u hrvatsku Agenciju za ugljikovodike pristigle su ponude Ine, talijanskog Enija, austrijskog OMV-a, američkog Marathon Oil-a, te MedOil-a, podružnice nezavisne škotske naftne kompanije Cairn Energy. Službenu potvrdu ovih informacija jučer se nije moglo dobiti od nadležnih hrvatskih institucija, a nije bilo moguće niti s prihvatljivom razinom sigurnosti utvrditi identitet šestog ponuđača, navodno neeuropske kompanije. Ipak, ako su ove informacije istinite, može se zaključiti kako je novi ciklus istraživanja ugljikovodika u Jadranu počeo s uspjehom.

Sve od navedenih kompanija tvrtke su koje imaju znatna iskustva i reference u razvoju offshore projekata, već su razvijale projekte na području Mediterana i poznaju lokalnu geologiju, raspolažu dovoljnim financijskim potencijalom za tako kapitalno intenzivne investicije, te, na koncu, imaju i dobar rejting po pitanju poštivanja ekoloških standarda i normi. Bitan trend, pritom, jest i da svih pet ponuđača dolazi iz razvijenih država zapadnog svijeta, te da - osim možda šestog neidentificiranog ponuđača - natječaj nije izazvao interes ruskih, bliskoistočnih ili azijskih kompanija. Ta činjenica vjerojatno je posljedica trenutnih geopolitičkih napetosti koje vladaju u regiji.

Najveći igrač među ponuđačima svakako je talijanski Eni, multinacionalni "div" koji s godišnjim prihodima od oko 130 milijardi eura spada među 20 najvećih naftnih kompanija na svijetu. Pritom treba naglasiti kako je Eni posljednjih godina možda i najuspješnija svjetska kompanija u sektoru istraživanja i razvoja. Samo u zadnjih pet godina, od 2008. do 2013. Eni je proglasio komercijalna otkrića rezervi od 9,5 milijardi barela ekvivalenta nafte, što je dva i pol puta više od proizvodnje koju je kompanija imala u istom razdoblju. Interes Talijana donekle je i očekivan s obzirom da u partnerstvu s Inom već 20-ak godina na sjevernom Jadranu proizvode plin te poznaju geologiju, biznis okruženje i imaju tradiciju poslovanja u Hrvatskoj. Što se hrvatske nacionalne naftne kompanije tiče, značajnom se može smatrati informacija kako se Ina na natječaje javila samostalno, što je i službeno potvrđeno iz tvrtke.

Kako kompanija već nekoliko godina intenzivno smanjuje razinu zaduženja te jača novčanu poziciju pripremajući se za novi investicijski ciklus, samostalni izlazak na Jadran može se smatrati znakom da je upravo te projekte Ina ocijenila kao prioritet u sektoru istraživanja i razvoja. Iz perspektive nacionalne ekonomije, ali i očuvanja velikog kompleksa znanja i vještina u Ininom Naftaplinu, to je neosporno dobra vijest. Angažman ovakvih kompanija može se smatrati prilično jakom garancijom kako će proces istraživanja 15 od 29 istražnih blokova biti kvalitetno proveden. Sudbina ostalih 14 blokova i drugog kruga natječaja za koncesije uvelike će ovisiti o konačnim rezultatim prvog kruga i eventualnim otkrićima. Hoće li ih biti u ovom trenutku nitko ne može sa sigurnošću tvrditi, no proces koji se u domaćim naftnim krugovima čekao dulje od 20 godina neosporno je započeo.

INA

Ina je logičan interesent za istraživanja na istočnoj polovici Jadrana, gdje je dosad bila glavni nositelj svih proizvodnih aktivnosti. Biti će zanimljivo vidjeti hoće li Ina svoje aktivnosti koncentrirati na sjevernim dijelovima Jadrana ili se upustiti u skuplja i rizičnija istraživanja u dubljim i slabije istraženim vodama južnog Jadrana. Činjenica da tvrtka na natječaj izlazi sama pokazuje da u Ini ove projekte drže prioritetnima.

ENI

Talijanski div već u suradnji s Inom proizvodi plin u sjevernom Jadranu, ima brojne bušotine na zapadnoj talijanskoj strani, pa je njihov interes za ove projekte i logičan. Svjetski su lideri po tehnologiji i znanju, a kako već poznaju lokalnu geologiju, poželjan su investitor. S godišnjim prihodima od 140 mlrd. eura dovoljno su financijski moćni za investicije i u kompleksnije bušotine na Jadranu.

OMV

Austrijska naftna kompanija prije nekoliko godina svoj fokus usmjerila je na projekte istraživanja i razvoja, te od tada kontinuirano povećava svoj međunarodni portfelj. Oko 70% proizvodnje i dalje imaju koncentrirano u Austriji i Rumunjskoj, no imaju iskustva i s offshore istraživanjima, poput nedavno proglašenih otkrića u norveškom dijelu Barentsovog mora, te u rumunjskim crnomorskim vodama.

Marathon Oil

Američka naftna kompanija osnovana 1887. sa sjedištem u Houstonu. S godišnjim prihodima od oko 15 milijardi dolara Marathon spada među srednje velike američke igrače, no valja napomenuti kako je 2011. iz tvrtke izdvojena ′downstream′ divizija Marathon Petroleum s godišnjim prihodima od 84 milijardi dolara prihoda. Glavne proizvodne aktivnosti tvrtka ima u SAD-u, Velikoj Britaniji, Norveškoj i Angoli.

Medoil

Britanska kompanija specijalizirana za upstream projekte na Mediteranu od 2007. posluje kao podružnica škotskog Cairn Energyja, jednog od većih ′neovisnih′ proizvođača u Britaniji. Kompanija je u prošlosti najaktivnija bila u istraživanju tuniškog podmorja, no vršila je i istraživanja u Španjolskoj, Albaniji i u vodama oko Sicilije. Cairn trenutno u Mediteranskoj regiji provodi istražne projekte uz španjolsku obalu, te u okolici Malte.