Moramo promijeniti kriterije 
po kojima se odabiru ljudi koji donose ključne odluke. Standard je postala nekompetencija, tvrdi predsjednik uprave Adrisa.

Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adrisa bira trenutak kada će izaći u javnost.Trebalo je završiti proces privatizacije Croatia osiguranja da bi se odlučio na ovaj intervju. Tijekom samog procesa natjecanja komunicirao je s rečenice - dvije. Bile su to poruke kojima je samo davao do znanja da Adris neće odustati od preuzimanja velike domaće tvrtke.

Je li to bila demonstracija gospodarskog patriotizma - sintagme koju je upravo Vlahović prije skoro četiri godine lansirao u hrvatski ekonomsko - politički prostor upravo u intervjuu Večernjem listu? Čini se da jest.

Kompanija koja je postala simbol "otpora" multinacionalnim kompanijama nameće svoj ritam investicija i širi se sa duhanskog biznisa, na proizvodnju hrane, distribuciju, turizam i od sada i na osiguranja.

U intervjuu koji ste dali prije deset godina izjavili ste da je veliko pitanje što učiniti sa značajnim Adrisovim investicijskim potencijalom. Najavili ste tada greenfield investicije i realizirali ih. Kolika je danas kapitalizacija Adrisa, što se promijenilo u zadnjih deset godina u Adrisu, a što u Hrvatskoj?

Ove godine navršava se deset godina od osnutka Adrisa, te dvadeset godina kako mi je povjerena dužnost biti na čelu kompanije. Osvrnemo li se na proteklo razdoblje, možemo biti zadovoljni sa svime što smo postigli, a brojke govore najbolje. U tom razdoblju prihode smo povećali deset puta, dobit trideset puta, a vrijednost kapitala čak pedeset puta. Broj zaposlenih se povećao deset puta, a vrijednost naših dionica više od sto puta! Istodobno u gospodarstvo smo investirali više od pet milijardi kuna. Što Adris znači za hrvatsku državu ponajbolje svjedoči podatak da dnevno u državni proračun uplaćujemo više od 12 milijuna kuna ili ukupno godišnje 4 milijarde kuna. Ono što nas posebno veseli i što nam daje motiva jest stabilna dioničarska struktura. Čak tri četvrtine naših dionica su u rukama sadašnjih i bivših zaposlenika, a nitko od nas nema više od 12,%. Iako je u Adrisu zaposleno više od 4 tisuće ljudi, funkcioniramo kao jedna velika obitelj.

Kao što znate Adris je izrastao na baštini proizvodnje duhana koju TDR razvija više od 140 godina, s namjerom da investiramo i u druga područja poslovanja. Prije deset godina najavili smo kako ćemo ozbiljno investirati u turizam, kako ćemo pokrenuti proizvodnju zdrave hrane te nastojati ulagati u financijski sektor, odnosno industriju osiguranja. Sada svjedočimo činjenici da je TDR ostao jedan od vodećih proizvođač cigareta u ovom dijelu Europe, i unatoč žestokoj konkurenciji globalnih kompanija. Maistra je postala jedna od vodećih turističkih kompanija u Hrvatskoj s najluksuznijim hotelima, s više od 11 tisuća smještajnih jedinica i tri milijuna noćenja, a Cromaris uvjerljivo najveći proizvođač ribe na Jadranu i među deset najvećih u Europi u proizvodnji orada i brancina. Ovih dana preuzimamo upravljanje nad Croatia osiguranjem i uvjeren sam da ćemo ovog hrvatskog osiguravatelja s prepoznatljivom tradicijom, vrlo brzo pretvoriti u regionalnog lidera. Uza sve to, nastojali smo prednjačiti i svojom društvenom odgovornošću. Koliko nam je stalo do zajednice u kojoj djelujemo, možda najbolje svjedoči osnivanje naše Zaklade Adris, najveće korporativne zaklade u ovom dijelu Europe, koja godišnje donira više od milijun eura za različite projekte - od razvoja znanosti i pomaganja mladima do očuvanja hrvatske baštine i poticanja kreativnosti. Jasno da naš razvojni put nije bio ni lagan i da nam mnogo toga nije išlo u prilog. Uostalom i mi dijelimo sudbinu naših sugrađana jer smo proizvodno i uslužno orijentirani i svakodnevno osjećamo posljedice pada njihova životnog standarda i kupovne moći. Ali nismo pristali da, unatoč krizi, sveopćem pesimizmu i sve lošijim tržišnim uvjetima, za nas ovo budu izgubljeno desetljeće. Dapače, bilo je tu i prkosa. Prilikama usprkos, iskoristili smo vlastite potencijale i u vrijeme gospodarske krize, uz očuvanje radno-socijalnih prava naših zaposlenika, Adris se nametnuo u gospodarskog predvodnika, koji svojom vizijom i snagom kreira nove trendove u hrvatskom gospodarstvu.

Je li duhanski dio biznisa definitivno odolio napadima velikih svjetskih multinacionalnih kompanija, je li bilo ponuda za kupnju novijeg datuma?

Duhanska industrija na globalnoj razini izrazito je izložena krizi, gospodarskim stagnacijama, padu potražnje i političkim promjenama koje rađaju brojnim poreznim opterećenjima... Sve su jači i trendovi zabrana pušenja. S druge strane, većinu svjetskog duhanskog tržišta drže četiri multinacionalke koje drže 95 posto europskog i 83 svjetskog tržišta. Rijetke su nacionalne kompanije poput TDR-a, koje imaju svoju postojanost i prepoznatljive brendove te odolijevaju mnogim izazovima. Zato, imajući u vidu stalne i snažne pritiske, pod kojima ova kompanija radi, itekako smo zadovoljni ostvarenim. U Hrvatskoj imamo oko 60% tržišnog udjela, u susjednoj Bosni i Hercegovini više od 30% a u ostatku regije oko 10%. TDR izvozi više od 60% svoje proizvodnje, što ga čini jednim od najvećih hrvatskih izvoznika. Osim u susjedstvo, izvozimo u Njemačku, Španjolsku, Češku, Italiju, Austriju, Rusiju, Iran i ostale zemlje Bliskog istoka.

Kakva je perspektiva vašeg duhanskog biznisa? Imate tvornicu cigareta u Iranu, selite li biznis na daleka tržišta? Kakva je perspektiva TDR-a i malih proizvođača - kooperanata u Slavoniji?

Očekivati je da će pritisci i opterećenja samo jačati. Na nama je da pronađemo načine kako se najbolje prilagoditi, kao što smo to i do sada činili. Jedan od takvih iskoraka jest otvaranje tvornice u Iranu. Premda smo razvili snažne poslove u drugim branšama i planiramo ulaziti i u nove investicije, želja nam je proizvodnju duhana zadržati u Hrvatskoj jer nije riječ samo o proizvodnji cigareta ili zaradi već i osjetljivosti prema više od tisuću gospodarstava, naših kooperanata u Podravini i Slavoniji, kojima Adris na taj način osigurava egzistenciju i proizvodnju duhana u Hrvatskoj, koja ima dugu tradiciju i koju i nadalje čini isplativom. Iako je u globaliziranom svijetu posve razložno i nužno strateško propitivanje portfelja, nipošto ne bismo htjeli da s nama završi proizvodnja stara u Rovinju 142 godine!

Cijeli tekst pročitajte ovdje.