Dok se javnost zabavlja nejasnim planovima o denacionalizaciji Ine, uz dilemu može li država biti dobar gospodar, imamo kompaniju koja sjajnim rezultatima pokazuje kako se može kvalitetno upravljati državnom imovinom i njezinim resursima i uz to nositi epitet tvrtke od strateške važnosti za energetski sustav Hrvatske.

Janaf, o njemu je riječ, upravo je sklopio novi ugovor s Naftnom industrijom Srbije vrijedan 250 milijuna kuna. Ugovor s tvrtkom koja je u vlasništvu ruskog giganta Gazpromnefta rezultirat će izvanrednim poslovnim prihodima Janafa, odnosno povećanjem dobiti tvrtke i u 2017. Nema ni dva tjedna da je tvrtka potpisala i ugovore o suradnji s novim partnerima Vitolom i Unipetrolom, vrijedne 125 milijuna kuna. Novim ugovorima osigurano je tako već ukupno 375 milijuna kuna novih prihoda, što je podloga za očekivanje novih poslovnih rekorda Janafa.

Pregovara se i o novim suradnjama, ali već s potpisanim novim ugovorima i rastom prihoda zabilježenim u prošloj godini (za devet mjeseci zaradilo se 134,6 milijuna kuna, a neto dobit narasla je za 56 posto u odnosu na 2015.) Janaf će dosegnuti sanjanu granicu od milijardu kuna ukupnih prihoda te neto dobiti od barem 250 milijuna kuna.

- Napravili smo respektabilnu kompaniju u europskom okruženju te ucrtali Janaf kao jednog od značajnijih subjekata na energetskoj karti Europe - ističe predsjednik Uprave Dragan Kovačević, koji je tvrtku preuzeo 2012. godine s 216 milijuna kuna prihoda i nekoliko desetaka milijuna kuna zarade. Danas je dobit već skočila četiri puta.

Kao jedna od svega nekoliko tvrtki u većinskom vlasništvu države koje se mogu pohvaliti pozitivnim financijskim izvješćem, Janaf je klasični primjer kako bi se trebalo raditi u hrvatskoj ekonomiji - otvarati tržišta, prije svega inozemna, znati se nametnuti potencijalnim partnerima, iskorištavati povoljne poslovne trenutke, čak i faktore sreće prepoznati i okrenuti ih u svoju korist, a u isto vrijeme raditi projekciju poslovanja u budućnosti sa strateškim usmjerenjima na nove proizvode i novu ponudu krajnjem kupcu.

Najveći dio prihoda Janaf je ostvario poslovanjem s inozemnim kupcima. Dva značajnija partnera su multinacionalne kompanije Vitol i Glencore. Tu je, logično, mađarski MOL koji našim naftovodom opskrbljuje svoju rafineriju u Bratislavi, pa Gazprom.

Janaf je i jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj. Prije dvije godine završen je jedan investicijski ciklus vrijedan nešto više od milijardu kuna, a lani se ušlo u novi, također vrijedan milijardu. Recentni ugovor s NIS-om vezan je baš uz angažman skladišnih kapaciteta Terminala Sisak te novih skladišnih kapaciteta Terminala Omišalj, u koje je Janaf plasirao velik dio investicija. Širenje skladišnih kapaciteta priprema je i za formiranje burze naftom i naftnim derivatima.

Uz činjenicu da Europa mijenja nabavu i kanale energenata, Terminal Omišalj ima dobre šanse postati regionalni centar. U Janafu su razvili ideju o budućem "Adriatic Spotu", regionalnom energetskom spot-tržištu najjačem na Mediteranu. Ideja je da se preko objedinjenih tehničkih kapaciteta - a plan je da u to tržište u budućnosti, ako se izgradi, uđe i LNG terminal - Hrvatska uđe u europsku mrežu kao važno energetsko čvorište.

Zašto je onda Janaf na listi tvrtki predviđenih za privatizaciju?