Dobavljači se teško odlučuju na potpis jer, kako neki kažu, tako će i službeno priznati da su oni dužnici. No, ako ne potpišu, financijske institucije mogle bi se odmah od njih naplatiti. Kako god, mnogi dobavljači uskoro bi se mogli naći u problemu pa će se uskoro početi razgovarati o rješavanju njihova problema.

U ponedjeljak je potpisivanju pristupilo 16 financijskih institucija od njih 31, ali je udjel tih potpisnika u ukupnom dugu po mjenicama čak 73 posto, dok je na strani dobavljača potpisivanju pristupilo njih oko 70 od ukupno 175. Rok za potpisivanje, ali ne i službeni, bio je u petak, ali tada su još mnoge tvrtke sa svojim pravnicima proučavale učinke takvog potpisa te su i najavile da će odluku donijeti ovaj tjedan.

Pravnici su im rekli da bi potpisom priznali da su oni dužnici, piše Večernji list.

No isto tako taj bi im potpis spriječio prisilnu naplatu od banaka ili faktoring društava do 31. svibnja, a vjerojatno i dulje, odnosno do isteka mandata izvanredne uprave. Tada bi, naime, na sebe dug preuzeo Agrokor, koji uostalom i jest pravi dužnik, samo je zbog nemogućnosti plaćanja po regresnom pravu dug prebačen na dobavljače. Neke dobavljače muči što će biti ako ni priča oko spašavanja Agrokora ne uspije, jer tada će se zbog tog potpisa financijske institucije naplatiti od njih. No taj će se scenarij dogoditi i ako ne potpišu sporazum.

Zato je nekima jedino prihvatljivo rješenje da se Agrokor zaduži i plati taj dug po mjenicama. Jer u tom slučaju dobavljači ne bi trebali na sebe preuzimati rizik, pa makar taj rizik bio prijelazan. Zaduživati se u tu svrhu bilo bi Agrokoru gotovo neizvedivo. Uostalom, tek se pregovara o novom kreditnom aranžmanu za redovito plaćanje obveza i ulaganje u proizvodnju. Kredit od 80 milijuna eura od prije dva tjedna te redoviti prihodi dovoljni su do lipnja. A potrebno je izdržati sezonu.

Svi dobavljači nisu u istoj poziciji, no, kažu neki, cilj bi sada trebao biti isti - spašavanje gospodarstva. Jer problemi s početkom restrukturiranja tek bi mogli početi uzme li se u obzir da mnogi dobavljači imaju potraživanja od Agrokora s kojima će se teško nositi. Zato, gleda li se u budućnost, država bi već morala razmišljati o osiguranju novca kroz HBOR za one koji će zbog Agrokora imati problema s nastavkom poslovanja. Već je pogled uperen, kaže nam jedan analitičar, na zdrave tvrtke poput Podravke, Adrisa ili Atlantica koje bi mogle sudjelovati u tom restrukturiranju.

No ta pomoć nikako ne bi trebala biti kroz vlasničko preuzimanje, jer bi tako samo na sebe mogle prebaciti probleme. Primjerice, proizvodi Kraša nisu konkurentni u Europi. Vindijina proizvodnja bijelog mesa nije profitabilna. Podravka, koja se na vrijeme proširila izvan regije, mogla bi pomoći kao konsolidator, ali ne upuštati se u vlasnička preuzimanja. Mogla bi pomoći Krašu ili Francku u distribuciji proizvoda, ili pomoći kroz proizvodnju. Jedino što bi bilo isplativo preuzeti, kaže nam sugovornik, jest Franckov čaj.

Kakav god bude ishod u drugoj fazi, koja će uskoro uslijediti kroz restrukturiranje, neće biti lako. Ako uistinu obveze budu veće od imovine, dobavljači će morati pristati na otpis dijela duga. Isto što je na znanje kao mogućnost dao i Sberbank. Tek ćemo u idućim financijskim izvješćima vidjeti koliko će domaće kompanije - dobavljači Agrokora - odvojiti sredstava u rezervacije, kojima će ulagačima dati do znanja na koliki su otpis spremne. Uz mogući otpis, dijelom će se moći naplatiti kroz zamjenu obveza za imovinu Agrokorovih kompanija, a tek dijelom u novcu.