Uprava Ine, u kojoj glavnu riječ ima mađarski Mol, mogla bi odlučiti ugasiti proizvodnju u Rijeci jer je neisplativa, i to zbog modernizacije koju sami nisu proveli.

Uprava Ine u rujnu će ugasiti proizvodnju u Rafineriji nafte Rijeka, na neodređeni rok, a kapaciteti u Urinju koristit će se za skladištenje uvezenih derivata - opcija je o kojoj se najozbiljnije razmišlja u upravi nacionalne naftne kompanije, javlja Novi list pozivajući se na izvore iz samog vrha Ine.

Potvrdio je to i povjerenik Sindikata EKN u Rijeci Ivica Perinić, kazavši kako ima saznanja da uprava namjerava prekinuti proizvodnju zbog neisplativosti.

"Zajedno s najavljenim novim valom otpuštanja 250 radnika Ine, od čega ih je čak pedesetak u Rijeci, na najgori se način, zbog kratkoročnih profita, uništava proizvodnja sa stogodišnjom tradicijom", smatra Perinić, umjesto da se ulagalo u modernizaciju koja već sada, ističe, godinama kasni.

O pitanju obustave proizvodnje, saznajemo, raspravljalo se i na sjednici Nadzornog odbora održanoj u srijedu, no uprava Ine još nije donijela konačan stav. Ipak, ta je opcija i više nego izgledna, neslužbeno je potvrđeno iz vrha kompanije, radi smanjenja troškova, odnosno gubitaka koje rafinerija trenutno generira.

Osim dugogodišnjeg trenda pada prodaje naftnih derivata, osobito na domaćem tržištu, najveći problem je izostanak modernizacije rafinerije, odnosno izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka nafte, takozvanog kokera.

Njegovom izgradnjom znatno bi se povećala iskoristivost proizvodnje, a time i isplativost rafinerije, koja je, samo u 2012. godini, prema riječima Ininog direktora sektora rafinerija i marketinga Artura Thernesza, generirala gubitak od čak 450 milijuna kuna. Pojednostavljeno, svaka tona prerađene nafte u Rafineriji nafte Rijeka Ini trenutno donosi gubitke.

"Zbog toga se i razmišlja o privremenoj obustavi proizvodnje", kaže izvor Novog lista, dodajući kako to ipak neće izravno ugroziti opstanak rafinerije, čija sudbina će se raspetljavati također u rujnu, ali donošenjem odluke o tome hoće li se krenuti u drugu fazu modernizacije ili ne.

Prerada teških ostataka ključ je dugoročnog opstanka rafinerije na tržištu. Konačna odluka o investiciji trebala bi pasti u roku od četiri mjeseca, nakon izrade baznog projekta koja je u tijeku, kaže sugovornik Novog lista.

Ukoliko uprava Ine odluči krenuti u izgradnju postrojenja za preradu teških ostataka nafte, radovi bi trebali započeti iduće godine, a izgradnja će potrajati do 2017. godine. S obzirom na neisplativost proizvodnje bez prerade teških ostataka, upitno je kolike će se količine sirove nafte prerađivati u Rijeci do izgradnje kokera, no sigurno je da će u tom slučaju proizvodnja u Urinju biti dugoročno isplativa, a time i neupitna.

Ukoliko uprava Ine odustane od druge faze modernizacije, privremena obustava proizvodnje u Rafineriji nafte Rijeka mogla bi vrlo lako postati trajna. U tom slučaju, rafinerija na Urinju, zbog svog strateškog položaja na morskoj obali i blizine terminala Janafa, postala bi tek veliko skladište za uvezene naftne prerađevine.

Za ionako opustošeno domaće gospodarstvo, posebno na lokalnoj razini, to bi značilo gubitak jedne od rijetkih preostalih proizvodnih industrija, kao i gašenje stotina radnih mjesta, i to ne bilo kakvih, već visokostručnih koja traže znanja i vještine, te donose i odgovarajuće prihode. Jednom riječju, i za hrvatsko i za riječko gospodarstvo bila bi to katastrofa, ocjenjuju u Novom listu.

"Proizvodne razine jesu, a bit će i dalje, ovisne o potražnji na tržištu. Sukladno tome, iskorištenost kapaciteta Rafinerije nafte Rijeka, kao i Rafinerije nafte Sisak, redovno se prati i prilagođava, odnosno smanjuje ili povećava ovisno o potražnji na tržištu. Vezano za buduće planove, kao što je već najavljeno u veljači ove godine, u tijeku je priprema baznog dizajna za postrojenje za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka. Do kraja ove godine, nakon što bazni dizajn bude dovršen, donijet će se odluka o daljnjim investicijama, stoji u dopisu iz Ine.