Porast BDP-a, porast izvoza, pozitivan utjecaj na rast javnih financija i rast zaposlenosti uz, naravno, sigurnost i diverzifikaciju opskrbe - to se očekuje od LNG terminala na Krku, hrvatskoga, ne tako davno i europskoga strateškog projekta koji se ′samo′ 25 godina pokušava realizirati. Investicija ′teška′ više od 500 milijuna eura planirana je s kapacitetom do šest milijardi prostornih metara plina na godinu, početak gradnje predviđen je u drugoj polovini 2016., a završetak potkraj 2019.

Procjenjuje se, kako se može se čuti iz tvrtke koja vodi projekt LNG Hrvatska, da će domaća operativa tijekom 36 mjeseci sudjelovati s 200-tinjak milijuna eura, u gradnji terminala trebalo bi sudjelovati više od 500 radnika, a nakon gradnje na njemu bi trebalo biti zaposleno do 75 ljudi. Zbroje li se i zaposlenici kooperantskih tvrtki koje će biti angažirane na održavanju pogona, bit će ukupno 200-tinjak zaposlenih. A i BDP će rasti.

Doprinos LNG terminala BDP-u tijekom godina gradnje bit će oko 0,15 posto, u prvih 20 godina uporabe očekuje se prosječni godišnji prihod od 90 milijuna eura, pa je izravno sudjelovanje terminala u BDP-u 0,21 posto, a s eksternim ekonomijama 0,5 posto na godinu. Izvoz LNG terminala u godinama uporabe procjenjuje se na 80 milijuna eura na godinu, a s eksternim ekonomijama na 145 milijuna eura, što je oko 1,3 posto ukupnoga godišnjeg robnog izvoza - ističe direktor tvrtke Mladen Antunović, koji je optimističan kad je riječ o razvoju projekta i kaže da će se uskoro dobiti građevinska dozvola, riješiti imovinskopravna pitanja, da su prikupljene ponude četiriju industrijskih i triju financijskih investitora... Iako se čini da je realizacija projekta bliža nego ikada, dio struke ne bi se složio s time. Jer, realno, nije se daleko odmaknuo od točke na kojoj je bio prije četiri godine. Prema mišljenju Darka Pavlovića iz Plinacra koji je doktorirao na problematici terminala za LNG, to je i dalje ′slon u dnevnoj sobi′.

Još je na početku mandata vlade na odlasku vladala atmosfera da će se problem zemljišta riješiti brzo i lako. Gotovo se uopće ne spominje pitanje koncesije nad pomorskim dobrom za prihvatnu luku. Može li se uopće izdati građevinska dozvola a da se ne riješe ta pitanja? Nijedan ozbiljan ulagač neće htjeti donijeti konačnu odluku o ulaganju ako nema jasne odgovore na sve elemente: od poslovnog modela, spojnog plinovoda, eventualnog izuzeća od prava pristupa treće strane, zemljišta, pomorskog dobra do utjecaja Dine Petrokemije na sigurnost - smatra Pavlović.

A da bi sve postalo još neizglednije, ponovno se preispituje je li najbolji koncept kopneni terminal ili plutajući, čije su početne prednosti mnogo manje ulaganje, niža tarifa i brži povrat. Osim što SAD gura taj koncept, navodno je i EK decidirano rekao da Hrvatska može računati na financijsku potporu samo ako projekt LNG-a svede u realne okvire. Pavlović napominje da promjena koncepta donosi i najmanje godinu pomaka u rokovima. Pitanje je koliko je to u skladu s interesima SAD-a da što prije osigura prihvatne terminale za svoj plin, a koliko s interesima EU, koji je do sada već uložio 4,9 milijuna eura za izradu studija o kopnenom terminalu.