Možda u HEP-u osim upravljačke strukture ne bi bilo loše promijeniti malo i vlasničku. Što mislite o toj ideji: razbijanju mita o tome da HEP mora biti tvrtka u isključivo državnom vlasništvu?

Primjerice, da se dio dionica ponudi na burzi. Naime, politika je ponovno pokazala nemoć da prepozna tvrtkine interese - politički voluntarizam u toj je tvrtki izazvao stratešku krizu.

Još je jedna uprava otišla u ‘zatvor javne sramote′. Vlada je smijenila Tomislava Šerića, predsjednika uprave HEP-a, te članove Uprave Krunoslavu Grgić Bolješić i Ivana Matasića. Novim čelnikom imenovan je Perica Jukić, dosadašnji član Uprave. Iako je nedvojbeno riječ o napokon stručnoj osobi koja dolazi iz samog sustava, ostaje pitanje njegovih gabarita, manevarskog prostora i neovisnosti jer su ga postavili političari, nije došao preko natječaja. A i to je sada već treći čelnik u samo tri godine, što je, usuđujemo se napisati, pomalo smiješno. Možda nije naodmet napomenuti i da su maknuti upravo oni članovi Uprave koji su glasali za smjenu šefice HEP-ODS-a koja je ‘uhljebila′ čovjeka s lažnom diplomom i zaposlila pola svoje obitelji. Slučajnost ili ne, ostali su oni koji su glasovali protiv takve odluke. Oni su bili i za gradnju termoelektrane u Osijeku, rodnom gradu ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. A ta je termoelektrana, navodno, njegov važni predizborni cilj. No razlog smjene je, kako je obrazložio ministar koji je smjenu i predložio, neuspjeh u borbi s konkurencijom te izostanak ulaganja, nikako ne protivljenje gradnji termoelektrane u Osijeku, kako se brujalo po medijima.

U HEP-u se očito događa svašta, osim onoga što bi trebalo. Zanemarimo li dobit grupacije od 1,3 milijarde kuna u prvoj polovini 2014., gotovo dvostruku od istoga lanjskog razdoblja koja, stojeći na računu, vele upućeni, samo upućuje na to da se ne investira jer nema pripremljenih projekata, tu je i Plomin 3 koji se još ne gradi, nema većih ulaganja u male hidroelektrane, Ombla je zaustavljena, prodaja elekrične energije pada, nema širenja u regiji, nema investicija u pametne mreže (engl. smart grid) itd.

U Tehnosu, najborbenijem sindikatu u HEP-u, ističu da se nijedan projekt ne može dovršiti zbog prečestog mijenjanja uprave. Čak smatraju da netko namjerno izaziva upravljački kaos kako bi HEP oslabio, ako ne i uništio. To će se i dogoditi, misle, ako se ubrzo na sva važna upravljačka mjesta ne postave stručnjaci rasterećeni dnevnopolitičkih utjecaja koje će pustiti da odrade barem jedan četverogodišnji mandat.

Štoviše, pojedinci primijećuju sličnosti s pretprivatizacijskim razdobljem u Ini u kojem su se gotovo svake dvije godine mijenjale uprave, a onda je država na kraju shvatila da ipak sama ne može osoviti Inu na noge te je privatizirala. Iako se javne tvrtke često privatiziraju zbog nemogućnosti upravljanja, nemojmo precjenjivati političke umove u ovom slučaju, pogotovo ne dok je 15 mjeseci do kraja mandata ove vlade. Rasulo koje vlada u sektoru ima duboke korijene, ali oni nisu ni planirani ni promišljeni. Posljedica su dekadencije društva i sektora koji donedavno nije bio izložen konkurenciji.

Privatni vlasnik zasigurno bi bolje upravljao resursima, ali ne bez posljedica.