Sudski slučaj težak devet milijardi dolara, a u kojem su se suočila dva giganta informacijske industrije - Oracle i Google - ovih je dana napokon završio. Povrh novca i povrh giganata uključenih u spor, slučaj pretendira i na dalekosežnije značenje. Sudska je odluka prema nekim tumačenjima, označila "kraj programiranja kakvo smo dosad poznavali", odnosno "odlučuje o budućnosti softvera". Iako mislim da su tumačenja pretjerana, važno je za početak saznati o čemu je riječ.

Spor se vodio oko zaštite intelektualnog vlasništva. Googleov operativni sustav Android, vrlo popularan na tabletima i pametnim telefonima, koristi se nekim aplikacijama u programskom jeziku Java koji je razvio Sun Microsystems. Zapravo, riječ je o tzv. API-jima (aplication programming interface), to jest sučeljima, međusklopovima kroz koje se te aplikacije koriste.

Prije koju godinu Oracle je preuzeo Sun i s njime njegovo intelektualno vlasništvo, a potom tužio Google da je neovlašteno preuzeo neka rješenja. I izgubio, u procesu u kojem je imao uspona i padova, a trajao je godinama.

Ovaj slučaj ne smatram presedanom koji će učiniti zaokret iako će ući u povijest. S tvrdnjom se slaže i Mladen Vukmir, naš vodeći stručnjak za zaštitu intelektualnog vlasništva, koji je u Hrvatskoj štitio brend Java, a neko je vrijeme i radio u Silicijskoj dolini.

Vukmir dodaje da je slučaj značajan za pravnike, koji takvim velikim događajima nastoje održati svoju važnost u ekonomiji i društvu, ali i velikim tvrtkama, koje su u njima sudjelovale. Pitanje je, kaže Vukmir, bi li prije nekoliko godina isti porotnici u istom slučaju možda presudili drukčije, zbog toga što se shvaćanja o zaštiti softvera neprestano mijenjaju. Dodao bih i pitanje bi li Oracle, da je za istu stvar tužio neku manju tvrtku od Googlea, možda ipak dobio.

O slučaju su se raspisale velike svjetske i najvažnije informatičke novine, ali rijetko uspijevaju objasniti o čemu je riječ, a ni čitatelji koji se javljaju komentarima ispod tih tekstova ni u čemu se ne uspijevaju složiti iako su pravnici i informatičari. Ne može se očekivati ni da će se složiti u Hrvatskoj.

Java je programski jezik. Kao takav, uglavnom se slažu, bilo bi ga apsurdno zaštititi. Zamislite da se zaštiti hrvatski i da se za njegovo korištenje mora plaćati. No, Oracle i nije tužio zbog toga što je softver programiran u Javi. Android je iskoristio 37 tzv. API paketa, njihovu "strukturu i organizaciju". Pitanje je, dakle, štiti li copyright "strukturu i organizaciju"?

U ime razumijevanja stvari dobro je navesti najpoznatiji API na svijetu, Google Maps. On omogućava kreatorima internetske stranice nekog hotela da se inkorporiraju u Google Maps. To je, naravno, korisno i jednoj i drugoj strani. No, Oracle je neke od svojih API-ja htio naplatiti.

Na tehnološkim stranicama časopisa Vice API je uspoređen s menijem u restoranu. Meni može biti isti u restoranu, ali u svakom hamburger može biti napravljen na svoj način. Tako je Java.security API, ali su ga Oracle i Google primijenili na svoj način.

Intelektualno se vlasništvo, za razliku od materijalnog, može beskonačno umnažati, bez gubitka, a ni korištenjem se, za razliku od jabuke, ne troši. Jednu jabuku može pojesti samo jedan korisnik, softver može iskoristiti beskonačno puno njih. To pred suvremenu ekonomiju stavlja organizacijske zahtjeve koji nisu laki. Vukmir smatra da se svijet informatičke industrije sve više kreće prema "ekonomiji dijeljenja" kako iz pragmatičnih razloga tako i pod utjecajem društvenih pokreta koji su često skloni "open source" rješenjima. Trebat će, međutim, riješiti i gdje će se kreatori mnogih oblika intelektualnog vlasništva naplatiti, a da ne odustanu od kreacije, kako bi imali od čega živjeti.