Realizacija te ideje još nije započela, nego se tek otklanjaju moguće prepreke početku privatizacije HEP-a, pa je teško reći koliko bi se novca na taj način skupilo, ali dok je još živjela ideja da se taj novac upotrijebi za otkup dionica Ine, spominjalo se da četvrtina dionica HEP-a vrijedi najmanje pet milijardi kuna.

No, argument vladajućih da bi se taj novac upotrijebio za HEP-ove investicije je potpuno apsurdan s obzirom na to da je država HEP-u u nekoliko godina uzela 2,18 milijardi kuna dobiti, a sve kako bi napunila državni proračun. Taj novac je HEP, da je država doista tako htjela, mogao iskoristiti za kupnju poduzeća u regiji.

Od krizne 2009. godine država iz javnih poduzeća, ali i onih u kojima je manjinski dioničar, povlači dobit kako bi pokrpala proračun i ta se praksa nastavlja i dalje unatoč tome što je kriza prestala i javne financije su, kako tvrdi vlast, konsolidirane. Ipak, Vlada je i lani, a učinit će to i ove godine, uzela novac HEP-u, a iz njezinih redova stižu najave kako će IPO HEP-a i prodaja četvrtine dionica omogućiti HEP-u da ostvari širenje u regiji.

U prošloj je godini tako, odgovorili su nam iz Ministarstva financija, prema preliminarnim podacima o ostvarenju prihoda i primitaka Državnog proračuna za 2017. godinu, Hrvatska elektroprivreda u proračun uplatila 794,3 milijuna kuna svoje dobiti. Ranijih godina, odnosno 2011., 2014. i 2016. godine, HEP je u državni proračun uplatio 1,385 milijardi kuna svoje dobiti. Tako je u samo četiri uplate HEP svom vlasniku transferirao više od dvije milijarde kuna. Vlasnik mu, odnosno Vlada, sada planira pomoći da do novca nužnog za akvizicije u regiji dođe tako što će prodati 25 posto njegovih dionica. Time će se uplate HEP-a u proračun smanjiti, jer se smanjuje i državni udio, a onaj tko kupi dionice HEP-a sigurno neće blagonaklono gledati da dobit odlazi za državnu potrošnju.

S obzirom na to da ne postoji službena odluka Vlade o početku privatizacije HEP-a, niti provođenju IPO-a, o dva potpuno različita lica vlasnika, jednog koji uzima novac i drugog koji najavljuje da će prodajom dionica priskrbiti novac za širenje poslovanja, sugovornici Novog lista iz Banskih dvora nerado govore o toj situaciji. Tek nam je jedan od njih koji se protivi privatizaciji i jedne dionice HEP-a, podsjećajući da je i HDZ u svom predizbornom programu obećao da se ta kompanija neće privatizirati, rekao da se u javnu ponudu sigurno ne ide da bi se omogućilo širenje u regiji, nego da bi oni koji zagovaraju prodaju najvažnije državne kompanije na mala vrata započeli njezinu privatizaciju.

Vjeruju da je Vlada radi toga u studenome predložila i izmjene zakona o vodama koje omogućavaju da se riješi pitanje vlasništva nad HEP-ovim hidrocentralama koje se zakompliciralo nakon što je 2011. godine HDZ-ova Vlada, koju je vodila Jadranka Kosor, u Zakonu o vodama odlučila zemljište i s njima povezane vodne građevina proglasiti vlasništvom države. Tada je stav Vlade bio da je HEP strateška tvrtka i da nema njegove privatizacije, pa u istom vlasništvu ostaje i HEP, i hidrocentrale iz kojih dolazi 50 posto HEP-ove proizvodnje električne energije. Bila je to velika prepreka prodaji HEP-ovih dionica kad je IPO najavljivao predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak dok je još bio u Vladi Zorana Milanovića. Sada će, čini se, i ta prepreka biti otklonjena jer je Vlada u parlament poslala prijedlog dopuna i izmjena Zakona o vodama po kojem HEP, bez ikakve naknade, na zemljištu na kojem je izgradio svoje hidrocentrale osniva pravo građenja vodnih građevina za proizvodnju električne energije. Zakon je prošao prvo čitanje u parlamentu i očekuje se da će ga Vlada uskoro, nakon dorade, poslati u drugo čitanje.

No, iako je HEP-ova situacija posebna, nije to jedina tvrtka kojoj je država posljednjih godina uzimala dobit. Lani su Hrvatske šume u proračun uplatile gotovo 105 milijuna kuna, što znači da su od 2009. godine dosad u proračun transferirale gotovo pola milijarde kuna. Agencija Alan je, primjerice, dosad uplatila ukupno 271 milijun kuna.

Od 2009. godine do kraja prošle godine država je iz poduzeća u kojima je jedini vlasnik ili je suvlasnik povukla 7,8 milijardi kuna dobiti, odnosno više od milijardu eura, a ta će brojka samo nastavljati rasti i ove godine. Uz to što je taj novac završio u državnoj potrošnji umjesto u ulaganjima i moguće novim radnim mjestima, nije nevažno ni to što su se te tvrtke često morale zadužiti kako bi državi isplatile dio svoje dobiti, na što, naravno, moraju platiti i kamate.