Bez dugoročnih ugovora s američkim kompanijama koje imaju dozvolu za izvoz ukapljenog plina, a njih nema i teško da će ih u dogledno vrijeme i biti jer su američki kapaciteti rasprodani, gradnja LNG terminala na Krku - strateškog projekta nove Vlade - postaje rizična operacija. Cijeli svoj mandat - gotovo četiri godine - s američkim Kongresom pokušavam ubrzati i olakšati proces davanja dozvola za izvoz ukapljenog plina u Hrvatsku i druge države koje sa SAD-om nemaju Sporazum o slobodnoj trgovini.

Na žalost, ovo pitanje ostaje neriješeno, žali se hrvatski veleposlanik u Washingtonu Joško Paro u komentaru koji je objavio američki list Sentinel.

Višegodišnji ugovori

Usprkos tomu što su razni američki dužnosnici više puta apostrofirali važnost LNG terminala u Hrvatskoj, pogotovo s izbijanjem ukrajinske krize, američki zakonodavac do sad nije promijenio zakon niti olakšao proceduru dobivanja izvoznih dozvola. I Višegradska skupina je u ožujku je 2014. poslala pismo američkom Senatu i Kongresu tražeći od SAD-a da zbog krize u Ukrajini dopusti izvoz ukapljenog plina u Poljsku i Hrvatsku pružajući podršku proceduri u Kongresu koja se, u međuvremenu, nije pomakla s početne točke.

"Hrvatska planira sagraditi LNG terminal na Krku i traži višegodišnje ugovore s američkim kompanijama. Na žalost, svih pet američkih LNG projekata s dozvolama za izvoz - u Teksasu, Louisiani i Marylandu - već su rasprodale većinu svojih kapaciteta, a rasprodani su i kapaciteti sljedećeg vala projekata, koji su tek u fazi procjene utjecaja na okoliš", nastavlja Paro, koji ove godine završava mandat u SAD-u.

Podsjeća da istočna Europa - koja se oslanja na ruski plin - treba hitnu pomoć.

"Gradnja LNG terminala prioritetni je projekt nove Vlade i projekt će brzo krenuti, ali u kontekstu nepredvidivog LNG tržišta, on postaje rizičan. Trebamo stabilne, višegodišnje ugovore i trebamo ih u sljedeću godinu ili dvije", kaže Paro te dodaje da je to vremenski okvir koji SAD ima za djelovanje jer je Iran, nakon ukidanja sankcija, kazao kako očekuje da će se vrlo brzo vrati na LNG tržište te "prodavati što više može Europi".

Američka regulativa izvoz ukapljenog plina smatra javnim interesom ako ministar energetike ne odluči drugačije. Američki ministar Ernest Moniz pedantno ali sporo, izdaje dozvole za izvoz u zemlje bez sporazuma o slobodnoj trgovini. No tko kaže da će sljedeća vlada biti takva, pita se veleposlanik. Dva su rješenja - Kongres i kabinet mogu se dogovoriti i eliminirati oznaku ′javnog interesa′ ili pak Ministarstvo energetike može sve dozvole za izvoz koje čekaju označiti javnim interesom", smatra Paro.

Drugo je rješenje, doduše lošije, da Kongres i predsjednik donesu zakon koji bi postavio realistične rokove koje bi Ministarstvo energetike moralo poštovati pri razmatranju izvoznih dozvola. Takav je prijedlog zakona već u proceduri. Iako ne bi bio koristan istočnoj Europi kao prvi prijedlog, svejedno bi ubrzao proceduru za najmanje 11 mjeseci, apelira Paro.

Problem zakona

Američki zakon koji ograničava izvoz ukapljenog plina jest problem, no isto tako, ističu naftni analitičari, na tržištu je sve manje oslonca na dugoročne ugovore, a više se prakticiraju kratkoročni kupnjom plina na američkom Henry Hub ili Don Hub tržištu.

Isto tako, iako je LNG proglašen strateškim u Europi, ipak još sve studije nisu napravljene. A uz partnere i dobavljače, ključni su, kaže naftni analitičar Jasminko Umićević, kupci i njihova spremnost da potpišu dugoročne ugovore s LNG Hrvatska oko korištenja terminala, radi njegove 100-postotne iskoristivosti. Trošak gradnje LNG terminala procjenjuje se na oko 800 milijuna eura, a uz plinovod do Slavonskog Broda, cijena se diže i na milijardu eura. Taj bi trošak bio sufinanciran iz EU, ali se upravo prije toga mora vidjeti isplativost. Dosadašnje studije kažu da isplativosti ima, a osim toga, projekt su zagovarali od SAD-a i Višegradske skupine. Kapacitet LNG-a na Krku prema procjeni bi bio šest milijardi kubika plina, a potencijalni kupci u Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj imaju potrebe za oko 25 milijardi, a doda li se Ukrajina, to je ukupno tržište od najmanje 50 milijardi kubika plina. Pismo koje je uputio Paro nije jasno zato što je upitno tko će u američkom Kongresu voditi brigu o izvozu prema Hrvatskoj. Treba i podsjetiti da je lani Litva počela uvoziti ukapljeni plin iz SAD-a iako se je do tada oslanjala na uvoz iz Rusije, no ubrzo se opet zbog nižih cijena prebacila djelomično na rusko tržište.