Tvrtke u državnom vlasništvu stvaraju oko 10 posto BDP-a na globalnoj razini, čine oko 20 posto tržišne vrijednosti vlasničkog kapitala na globalnoj razini 
i više od 10 posto njih je na listi najvećih svjetskih tvrtki s procijenjenom ukupnim prihodom od 3,6 trilijuna američkih dolara.

Podaci su to koje je iznio profesor Darko Tipurić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta na početku svog izlaganja o budućnosti poduzeća u državnom vlasništvu u modernoj ekonomiji.

U razdoblju od 2005. do 2012., nastavio je, devet od 15 najvećih globalnih IPO-a bili su napravljeni za državne tvrtke. Pritom je naglasio da se suvremene tvrtke u državnom vlasništvu znatno razlikuju od nekadašnjih; evoluirale su u neki od hibridnih organizacijskih oblika (mješovita vlasnička struktura i različite postavke kontrole) sa znatnom neovisnošću poslovnih operacija.

- Broj tvrtki u državnom vlasništvu dodatno je porastao zbog procesa predstečajnih nagodbi.

Velik broj istraživanja pokazuje i njihovu neučinkovitost te negativan utjecaj na gospodarske aktivnosti privatnih tvrtki, a onda posljedično i na cjelokupnu ekonomiju. Visoka je i koncentracija zaduženosti i veći je rizik neplaćanja kod javnih tvrtki – istaknuo je Tipurić, iznijevši još neke zanimljive podatke: 878 poduzeća u državnom vlasništvu zapošljavaju 101,6 tisuća radnika (15 posto), a prosječna plaća iznosi 6.234 kuna, što je čak 37,6 posto više od privatnog sektora.
 Ostvareni prihodi iznosili su u 2014. 60 milijardi kuna (11 posto), bruto dobit 5,1 milijardi kuna (14 posto), a čak 30,1 posto poduzeća u državnom vlasništvu prošle godine je ostvarilo gubitak. 


- Rješenje je privatizacija jer država ne može biti dobar vlasnik. Međutim, rizici privatizacijskog procesa nerijetko se zaboravljaju, a nacionalni ekonomski i javni interesi ponekad bivaju podređeni drugim interesima – smatra Tipurić.

Ključni problemi su, nastavio je, loš i neučinkovit model korporativnog upravljanja u javnim poduzećima, tu je i nedostatak jasne strategije države u pogledu njihove budućnosti, problem višedimenzionalne i nerijetko konfliktne ciljne funkcije, upravljačka i operacijska neefikasnost, problemi nedovoljne kvalitete, često i neprofesionalnosti i nestručnosti u nadzornim odborima i upravama, visoka koncentracija zaduženosti i veći rizik neplaćanja, što stvara dodatne fiskalne rizike za državu. 


Koliko način organizacije upravljačkih struktura i model korporativnog upravljanja može pomoći u podizanju razine poslovne uspješnosti i stvaranja vrijednosti za tvrtke u državnom vlasništvu?

- Može! Privatizacija je važna, ali nije jedino moguće rješenje – naglasio je Tipurić, izdvojivši bitne uvjete oblikovanja efikasnog modela korporativnog upravljanja, a to su depolitizacija, deideologizacija i profesionalizacija. Potrebna je i, kaže, nacionalna strategija.

Na kraju je sudionicima iznio zaključke kroz ključne poruke:

- Treba napustiti ideološku raspravu glede privatizacije. Tvrtke u državnom vlasništvu se mijenjaju i hibridni oblici postaju sve važniji. Nema čvrstih dokaza da je oblik vlasništva povezan s djelotvornošću. Uvijek je u pitanju način, oblik i kvaliteta upravljanja, uz izgradnju prikladnoga institucionalnog okvira. 
Način upravljanja tvrtkama u pretežitom državnom vlasništvu treba znatno unaprijediti, ne treba isključiti i moguću ulogu zatvorenih investicijskih fondova, a valja razmotriti i uvođenje državnog holdinga.

Politički utjecaj, izbor članova odbora i financijske perfomanse tvrtki u pretežitom državnom vlasništvu, tema je s kojom se na Tipurićevo predavanje nadovezala Tanja Kuzman sa Sveučilišta Sheffield.

- Državne tvrtke mogu biti profitabilne i u svijetu jesu. No regija je druga priča jer su državne tvrtke smatrane kao jedan od glavnih instrumenata za postizanje ciljeva socijalne politike.

Zbog svega toga sve se više ističe da od državnih tvrtki treba očekivati prinos koji imaju privatne tvrtki – naglasila je Kuzman.

Govoreći o neefikasnosti poslovanja, istakla je da je većina neefikasnosti u poslovanju prouzrokovana postojanjem nezainteresiranih vlasnika, ali i činjenicom da vlade često ne rade u najboljem interesu vlasnika i koriste odbor direktora kako bi se mogli miješati u poslovanje tvrtki.

- Ključni mehanizama za korporativno upravljanje u državnim tvrtkama je svakako odbor direktora. No pozicije u odborima su nagrada za političke istomišljenike. Promjena članova odbora u državnim preduzećima nije posljedica tržišnih perfomansi, već političkih utjecaja – zaključila je Kuzman te uvela u panel raspravu o nacionalniom holdingu i privatizaciji javnih poduzeća.

Uz nju u raspravi su sudjelovali prvi čovjek DUUDI-ja Tomislav Boban, član NO Zagrebačkog holding Davor Štern, profesor Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta, Marko Šantić iz Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine i profesorica Danila Djokić s Fakulteta za management Koper.

- Privatizacija mora biti fokusirana. Država mora sačuvati značajne udjele, mora biti aktivni i pasivni investitor i razmišljati da implementira i hibride model, kao što je JPP. Nužna je strategija države, odabir sposobnih, a ne podobnih menadžera, vrednovanje rada i sustav nadzora rada – zaključci su rasprave.