Nakon brojnih apela industrija tekstila uspjela je izboriti naklonost državne birokracije. Dočekali su da Vlada od Sabora zatraži izmjene Protokola 4. iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje će pokleknuloj industriji olakšati pristup na 33 tržišta ukidanjem carina. Europska komisija dala je odobrenje u listopadu 2010. pa je i u EU i kod nas započelo provođenje unutarnjih procedura. Uključivanje u SAP sustav, kažu u Ministarstvu gospodarstva, očekuju u prvom tromjesečju 2011. Doduše, prema pravilima EU primjena SAP-a počinje tek nakon objave u Službenom glasniku EU pa je moguće da i ovaj rok bude probijen. Cijelo desetljeće prisutna je dvojba je li Hrvatska dogovarajući detalje oko pristupanja u EU (ne)namjerno ispustila ugovoriti pravo na 'dijagonalnu kumulaciju podrijetla' i time tekstilcima uskratila bescarinski izvoz na tržišta EU i regije. Radi uništene primarne proizvodnje tekstilci moraju uvoziti 90% sirovina pa je odjeća za kupce iz EU opterećeni carinom od 14 posto. U vrijeme potpisivanja Sporazuma 2001., ali i 2002. kada je ondašnji ministar financija Mato Crkvenac objavio i naputak o provedbi Protokola 4. u kojem nije bilo carinskog bonusa za tekstilce, ta je grupacija zapošljavala više od 50.000 djelatnika, a danas je pala na 21.500.

Žrtvovani zbog šećera?
Iako se za to ne mogu optužiti isključivo Vlada i resorno ministarstvo, jer bilo je i drugih 'udara' na poslovanje, velikim su dijelom krivi za kalvariju branše. Pogotovo ako je točna tvrdnja osobe iz pregovaračkog tima koja je bila spremna samo neslužbeno reći da su tekstilci žrtvovani radi šećerne kvote iako je uz šećer vezano manje i radnih mjesta i prihoda. Na izvozu šećera 2003. ostvareno je 865 milijuna kuna te 686 milijuna za 11 mjeseci 2010. Izvoz odjeće 2003. vrijedio je 3,98 milijardi kuna, lani za 11 mjeseci 2,44 milijarde. Tekstilci su, kaže Nikola Mikić, šef strukovne udruge pri HUP-u, raspadom bivše države ostali bez velikog tržišnog udjela, a potom izgubili i mnoge kupce iz EU. Uz carinu od 14%, tvrdi, ne mogu konkurirati tvrtkama koje nemaju taj teret. Godinama ih, kaže, nitko nije kontaktirao, 'činovnici' su odlučivali sami. Milan Stojanović, direktor Zlatne igle koja glavninu proizvodnje izvozi, kaže da je umoran od čekanja da država postane partner industriji tekstila. Ističe da će 'dijagonalna kumulacija' olakšati poslovanje, no i da ostaju tereti. Na (ne)porezne obveze, tvrdi, odlazi 30% cijene proizvoda, tržišta poput Rusije i SAD-a i dalje su pod visokim carinama.

Svi su nas pretekli
Makedonija je 2007. izborila 'dijagonalnu kumulaciju'. BiH u ožujku 2009., a Srbija u prosincu 2009. Hrvatska je od 2001. prokockala tri termina za dogovor i tek sada završava postupak, dok su i Crna Gora i Albanija stekle to pravo 2009."Uključivanje u SAP bilo nam je uvjetovano prihvaćanjem Aneksa V u pregovorima o izmjeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zbog ulaska Bugarske i Rumunjske u EU, što je tada bilo neprihvatljivo", nemušti je odgovor Ministarstva gospodarstva na upit zašto kasnimo. Uskratili su informaciju o "neprihvatljivim" detaljima.

Dijagonalna kumulacija podrijetla
Sustav presudan za izvoznike
Hrvatska se napokon uključuje u paneuropski sustav 'dijagonalne kumulacije podrijetla', koji je posebno važan tvrtkama koje izvoze. Spomenuti sustav naime, omogućuje izvoznicima da u svoj proizvod uključuju sirovine i materijale iz svih država EU i regije koje sudjeluju u procesu stabilizacije i pridruživanja, te ga potom prodaju na tržištu EU i regije kao proizvod s nacionalnim certifikatom.

Profitirat će i druge industrije
Njegovu primjenu s nestrpljenjem očekuje ne samo tekstilna već i kožarska i obućarska te metalna industrija, ali i distribucijska skladišta smještena na području Hrvatske iz kojih se pokriva poslovanje u široj regiji. To hrvatskim izvoznicima otvara bescarinsko trgovanje na tržištima EU 27, Albanije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Srbije, i Turske.