Rapidan pad vrijednosti eura, koji je dosegnuo najnižu razinu u posljednje četiri godine, nedvojbeno je rezultat grčkog bankrota. Ali isto tako i slabosti Europske unije da brzo i beskompromisno pomogne gospodarstvima svojih siromašnih članica.

Iako je spašavanje Grčke već sada u stvari spašavanje francuskih i njemačkih banaka, njihovi političari i građani, naročito u Njemačkoj, za to baš i ne pokazuju odviše razumijevanja. Francuzima je to ipak čini se nešto jasnije. No, grčki slom javnih financija, i prijetnja ponavljanja sličnog scenarija u Španjolskoj ili Portugalu već ove godine, razotkrili su sve slabosti eurozone i jedinstvene europske valute o kojima se dosad nije previše pričalo.

Ipak, korijene grčke drame, kao što smo nedavno pisali u Poslovnom dnevniku, treba tražiti i u tradicionalnoj financijskoj nedisciplini, ukorijenjenoj korupciji i kulturi izbjegavanja plaćanja poreza. Zvuči poznato, zar ne? New York Times ide, međutim, i korak dalje i povezuje to s geografskim položajem Grčke, ali i Španjolske, Portugala i Italije, te sporijim društvenim razvojem mediteranskih zemalja u odnosu na sjevernu Europu. Naravno i povijesnim nasljeđem.

Potvrdu da geografski položaj, ali i povijesno nasljeđe utječu na sadašnji društveno-ekonomski razvoj Robert D. Kaplan (Centar za novu američku sigurnost) nalazi i u razvitku zemalja srednje i istočne Europe. Gospodarski su brže napredovale sjevernije tranzicijske zemlje (u kojima je dominantna pruska tradicija ili habsburška) – Poljska, Češka, Mađarska, dok su lošije razvijene Rumunjska, Bugarska, Albanija, Grčka - koje su bile u prošlosti pod utjecajem Bizanta i Turskog carstva. Isto je primjenjivo i na zemlje bivše Jugoslavije, gdje su ekonomski razvijenije Slovenija i Hrvatska (utjecaj Austro-Ugarske u prošlosti), a nazadnije Srbija, Kosovo ili Makedonija.