Dok je prosječno opterećenje poreza i doprinosa na radničke plaće lani palo u 24 od 30 zemalja članica OECD-a, u Hrvatskoj je teret na prosječnu radničku plaću u odnosu na 2008. godinu povećan za 1,23 postotna boda (u 2008. bio je 40,02, a u 2009. godini 41,25 postotna boda).

Porezni bi klin u Hrvatskoj do kraja ove godine zbog ukidanja kriznog poreza i primjene novih stopa poreza na dohodak trebao pasti na 38,83 (izračun na osnovi prosječne bruto plaće u 2009. godini).

Članice OECD-a koje su smanjivale porezni klin u prošloj godini činile su to kako bi potaknule gospodarski oporavak u uvjetima krize i recesije. Prema posljednjem izdanju OECD-ove godišnje publikacije „Oporezivanje plaća“, nejasno je hoće li se trend smanjivanja oporezivanja rada nastaviti i u ovoj godini s obzirom na sveprisutni pritisak na proračune. Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria kaže kako „vlade moraju balansirati između potpore još uvijek krhkom oporavku i potrebe održivijeg fiskusa. Niže oporezivanje rada može pridonijeti oporavku, ali samo kao dio šireg uravnoteženog paketa“.

A što s kapitalom?
U OECD-u zaključuju da su porezi i davanja na plaće i iz plaća „ključni čimbenik prilikom donošenja odluka o zapošljavanju, ali i stavu pojedinca prema radu. Porezno opterećenje izravno utječe na trend zapošljavanja“.

I suradnik Instituta za javne financije Ivica Urban slično zaključuje. U svojem osvrtu „Porezno opterećenje rada u Hrvatskoj“ Urban se, nakon što konstatira da visoki porezi na rad rezultiraju nižim plaćama radnika, pita što se događa ako se radnici ne žele pomiriti s nižim dohocima?

Urban smatra da im u tom slučaju preostaje nekoliko mogućnosti: „(a) neaktivnost – povlačenje iz radne snage i potraga za socijalnim primanjima od države, (b) neslužbeno gospodarstvo i porezna evazija – prihvaćanje isplate dijela ili cijele plaće 'na crno', (c) odlazak u inozemstvo – to se najviše odnosi na mlađe, školovane i kvalificirane radnike. Odljev radnika uzrokuje nestašicu na tržištu rada, smanjuje ponudu i poskupljuje cijenu i trošak rada“. Urban zato zaključuje da su „visoki porezi jedan od razloga zbog kojega se kaže da je rad u Hrvatskoj skup u odnosu na druge zemlje“.

Uspoređujući hrvatski porezni klin s onim u članicama OECD-a u 2008. godini, Urban konstatira da nismo „svjetski prvaci ili doprvaci“ u poreznom teretu na rad, barem ne u disciplini „prosječna plaća“, ali i upozorava da rangiranje zemalja po tom kriteriju ne treba tumačiti kao poredak na natjecanjima, već više kao orijentir u odnosu na druge zemlje. U razgovoru za Business.hr o najnovijoj godišnjoj publikaciji OECD-a slaže se kako je u tom smislu ključni podatak da je Hrvatska u prošloj godini povećala porezni klin, dok ga je većina članica OECD-a smanjivala.

Slaže se i da je dobro što je Kosoričina vlada nedavno reagirala ukidanjem kriznog poreza i prijedlogom novih nižih stopa poreza na dohodak jer će to u sljedećoj godini osjetnije smanjiti hrvatski porezni klin. Urban upozorava i da se u nas puno govori o poreznom opterećenju i doprinosima na plaće, a pitanje je zapravo što je s oporezivanjem dobiti, kamata na štednju, odnosno kapitala jer je u tom dijelu poreznog sustava više nedorečenosti i nejednakosti nego u oporezivanju plaća.

Pale plaće
Da se hrvatski porezni sustav, osim najavljenih promjena poreza na dohodak i ukidanja kriznog poreza, treba u cjelini reformirati, sugeriraju podaci o prošlogodišnjim reakcijama članica OECD-a kojima su smanjivale porezni klin kako bi potaknule gospodarski oporavak, ali i olakšale stanovništvu hrvanje s krizom. Mnoge su zemlje, naime, smanjile poreze na dohodak, posebno za kućanstva s nižim primanjima i onima s djecom, a neke su smanjivale i doprinose kako bi potaknule tvrtke da zadrže zaposlene. Hrvatska je učinila suprotno i tek sada to ispravlja.

Valja, međutim, istaknuti da je u nekim zemljama OECD-a (Njemačka, Japan i SAD) porezni klin smanjen zbog snižavanja prosječnih plaća, što je rezultiralo manjim oporezivanjem zbog progresivnosti poreznog sustava. Neke su članice OECD-a, kako bi ublažile pad proračunskih prihoda, ponešto povećale pojedine poreze na dohodak, ali su to činile minimalno, manje nego Hrvatska kriznim porezom, a i riječ je o zemljama koje su po poreznom klinu, osim Španjolske, u donjem dijelu OECD-ove ljestvice (SAD, Švicarska, Irska, Island i Meksiko).

Zanimljivo je i da je Novi Zeland rekorder po smanjenju poreznog klina (-2,66 postotna boda) iako je i inače bio pri samom dnu OECD-ove ljestvice. Turska je, pak, smanjivanjem doprinosa na plaće smanjila porezni klin za 2,2 postotna boda, a Švedska za 1,65 bodova smanjivanjem i doprinosa i poreza na plaće. Turska je ponajprije željela olakšati krizu gospodarstvencima, a Švedska i njima i stanovništvu. Kosoričina je vlada, dakle, ukidanjem kriznog poreza i izmjenama poreza na dohodak odlučila porezno rasteretiti plaće, odnosno stanovništvo, a gospodarstvenicima zasad namjerava teret olakšati smanjivanjem parafiskalnih nameta, ali ne i doprinosa.