Posljednjih deset godina hrvatske su tvrtke i banke isplatile 270 milijardi kuna neto dobiti, od čega je dobit velikih sustava bila 200 milijardi kuna. Njih je trebalo dodatno oporezivati i sada ne bismo izgubili nijedno radno mjesto, tvrdi saborski zastupnik Goran Marić, koji smatra da se Hrvatska ne bi ni našla u situaciji da se skupo zadužuje i ima visoke deficite da je imala dobar porezni sustav te da je dobro kontrolirala velike poduzetnike. Njegov prijedlog uvođenja diferencirane stope poreza na dobit od 40 posto na tragu je inicijativa koje dolaze iz svijeta da bogatiji trebaju plaćati više poreza.

Goran Marić kaže da poreznom sustavu treba pristupati oprezno i sustavno. Ne ide se u izmjene ako se ne procijeni da je došlo do snažne potrebe za tim i bez simuliranja modela kako će bilo koja promjena poreznog sustava utjecati dugoročno i kratkoročno. Povećanje stope poreza na neto dobit za velike sustave sa 20 na 40 posto ne bi, smatra, smanjilo gospodarsku aktivnost, ali bi znatno povećalo prihode proračuna i pridonijelo pravednosti poreznog sustava. Treba oporezivati rezultate rada, a ne samu aktivnost. Veliki poduzetnici trebaju plaćati 40 posto poreza na dobit, a mali 20 posto - stvar je rasprave gdje će se postaviti granica, hoće li to biti 50 ili 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda. Da smo to napravili prije deset godina, danas nijedno radno mjesto ne bi bilo ugroženo.

Naš je problem što porezna uprava 20 godina nije ulazila u velike sustave kako treba, a u banke nije ulazila nikako, ističe Goran Marić, koji je, za razliku od poduzetnika Emila Tedeschija, koji sugerira uvođenje poreza na imovinu, posebno neaktivnu, protiv uvođenja novog imovinskog poreza. Hrvatski bogataši ionako najveći dio svoje imovine drže u inozemstvu pa oni ne bi ni plaćali taj porez. Puno bolje je rješenje da se tvrtke bez ijednog zaposlenog obvežu da zaposle barem jednog radnika. Takvih tvrtki je 30 tisuća i to je 30 tisuća novih radnih mjesta. Trebaju nam mjere kojima se mogu povećati porezni prihodi bez negativnih posljedica, kaže Marić.

Pogrešno je poreze donositi u izvanrednim situacijama. Načelno, treba napraviti takav porezni sustav koji će umanjiti stvaranje krize, jer porez ima funkciju stabilizatora - i u fazi buma i u fazi recesije. Hrvatska je u krizi i bez svjetske krize, a izvor te domaće krize je loše složen ekonomski sustav pa i loš fiskalni i porezni sustav, ističe ekonomist Ljubo Jurčić.

Sindikalisti nemaju dilema kad je u pitanju intervencija u porezni sustav. Rad mora biti svetinja i središte svega, a sve ostalo treba oporezivati. Cijeli svijet ide za time da se jače oporezuju bogati, a mi smo prije godinu dana promijenili zakon tako što su direktori plaćali manji porez, što je nedopustivo komentira sindikalac Vilim Ribić. Njegova je sugestija da se ekstremno oporezuju nekretnine koje ne služe za stanovanje, nasljedstvo, neiskorištena imovina. Tko može držati nekretnine bez upotrebe, treba platiti porez, rad treba rasterećivati, a sve drugo mora biti podložno porezu. Posebno se to odnosi na pjevače, sportaše, neka bježe u porezne oaze ako treba, ali porez treba postojati jer je to stvar principa, kaže Ribić. Italija priprema drastično oporezivanje plaća u novom paketu štednje, a za većom poreznom presijom posegnule su i druge države. Problem je što veći porezi usporavaju gospodarsku aktivnost, pa se njihovim povećanjem ili uvođenjem na jednoj strani dobiva, a na drugoj gubi.

HDZ: Pa iz Tedeschijeva HUP-a bili su najviše protiv poreza za bogate
Sa satirom u HDZ-u dočekuju izjave nekih naših bogataša da su spremni biti socijalno osjetljiviji u krizi i pristati na osobno više oporezivanje. - Pa godinama su glavni protivnici uvođenja stope poreza od 45 posto bili upravo poslodavci iz HUP-a, najžešće su se tomu protivili g. Mudrinić, pa i g. Tedeschi... Veće oporezivanje imućnih jest složen posao za što je potrebno mnogo preduvjeta. Treba prvo odrediti granicu bogatstva, potom imati načina da se odvoji osobna imovina od imovine tvrtke, a u prijevodu to bi značilo odrediti je li imućni vlasnik kupio automobile za cijelu obitelj, pa to onda prikazuje kao imovinu poduzeća, ili nije.

Zbog takvih je stvari i uveden OIB, no taj posao nije dovršen, moraju i trgovački sudovi odraditi svoj dio. Čak 92 posto građana RH ima neku imovinu, a stjecali su je pod vrlo različitim uvjetima i političkim sustavima. Valja upozoriti da je prije tri godine od poreza na imovinu prikupljeno 10 mlrd. kuna, sada tek 4,5 mird. kuna. Po stopi od 45 posto poreza oporezivano je bilo tek između dvije i dvije i pol tisuće ljudi, što ne stvara neki veći financijski učinak. Oporezivati više bogate sada, u uvjetima socijalne krize zvuči dobro, no uglavnom se to rabi iz populističkih, pa i predizbornih razloga. Za uvođenje razrađenog sustava različitog oporezivanja s obzirom na realnu imovinsku moć treba politička volja, a onda i učinkovito postavljen sustav, kažu financijski potkovani hadezeovci.