Popustivši očito na proračunu, ministar financija nije baš 'naskočio' ni na priliku i alibi koji mu je pružio S&P. Bijeg s financiranjem prema središnjoj banci ne obećava odveć...

Proračun za 2013. mogao bi ispasti rekorder po kratkoći trajanja prije rebalansa.

Već su najave koje su uslijedile nakon pada kreditnog rejtinga - o tome da će se očito morati smanjiti prvotno planirane državne investicije - na neki način priznanje da je proračun osuđen na rebalans i prije početka godine. Hoće li se korekcije formalno tempirati prema lokalnim izborima, ostaje vidjeti. Orkestrirane kritike koje su se materijalizirale i u gubitku investicijskog rejtinga Vlada bi mogla iskoristiti i kao priliku da se što prije baci na "popravni", odnosno kredibilniji i održiviji plan za 2013. No, iz dosadašnjih istupa i reakcija premijera i ministara na pad rejtinga dojam je da su na prvom mjestu ipak izbori. Kod nekih proračunskih stavki koje su također već dvojbeno projicirane najava korekcija zasad uopće nema, a glavni koalicijski partner SDP-a glasno je izrazio neslaganje i s tim da se odustane od bilo kojeg investicijskog projekta. Pojedini SDP-ovi ministri, pak, umiruju javnost porukama o nediranju mirovina (štoviše, usklađivanje bi trebalo donijeti i blagi porast), a umirujuće je signale ministar financija odaslao i glede plaća. Kod mase plaća proračunom je, doduše, planirano značajno smanjenje (za oko dvije i pol milijarde kuna), ali je prilično izgledno da će se to teško ostvariti samo "pimplanjem" s božićnicama i regresom.

Vladina je vrhuška proteklih dana općenito djelovala neuvjerljivo. Premijer Milanović gotovo se pohvalio kako je još prije tri mjeseca ispao dobar prognozer. Tada je, naime, na Fitchevo poboljšanje izgleda rejtinga kojim su "nagrađeni" planovi izneseni u trogodišnjim fiskalnim i ekonomskim smjernicama rekao da nema razloga za euforiju jer da već uskoro može biti i obrnuto. No, time samo potiče sumnje u to da je Vlada već pri izradi Smjernica bila s figom u džepu i da je već tada u planu bilo odustajanje od smanjivanja rashoda i deficita. Ministar Linić, pak, prilikom donošenja proračuna propustio je iskoristiti svoj snažan položaj u Vladi i status za koji se izborio u javnosti za to da ustraje na samo nekoliko mjeseci prije iznesenom fiskalnim okviru. Pa i po cijenu funkcije. No, ipak je popustio. A čini se da nije baš "naskočio" ni na priliku i alibi koji mu je pružio S&P. Bijeg prema središnjoj banci nije odveć obećavajući, a još manje se uklapa u sliku hrvatskog Eliota Nessa, kakvim ga se znalo opisivati.