Hrvatska gospodarska komora po svojoj je svrsi važna institucija, koja ima tradiciju dugu gotovo koliko naša državna samostalnost i svake godine tisuće njezinih članova uplate oko 260 milijuna kuna u njezin proračun.

I jasno je da su gotovo sve kritike upućene na račun Nadana Vidoševića i njegove mastodontske birokracije, odnosno na način kako se i za što taj novac troši, opravdane.

Ali, kako su šanse da se provede neka reforma tog sustava uplate doprinosa i same komore vrlo male, sudeći prema nedostatku političke volje da se komorski sustav mijenja u smjeru ili dobrovoljnosti ili ozbiljnog sustava odgovornosti za upravljanje komorom, trebalo bi mijenjati ljude koji je vode kad su gospodarstvenici u javnim istupima tako nezadovoljni komorom.

Zato se nad izborom Nadana Vidoševića na još jedan, čak peti mandat na čelo te neizbježne organizacije, koja bi trebala biti uslužni servis za hrvatske tvrtke, ne treba skandalizirati.

Točnije, ne treba se skandalizirati nad time što je izabran toliko kritizirani Vidošević, nego se treba skandalizirati nad činjenicom da nije imao pravu alternativu.

To znači da ni jedna kompanija, ni jedna druga uža organizacija ili sektorska udruga tvrtki, ni Hrvatsko udruženje menadžera, ni političke stranke u kojima su angažirani i gospodarstvenici, nisu bili u stanju artikulirati svoje interese na odgovarajući način i pronaći čovjeka iza kojeg bi bili spremni stati i višemjesečno lobirati u medijima, javnosti i svojim branšama da preuzme čelo HGK.

Zašto Agrokor ili Atlantic, ili velike građevinske, turističke ili tehnološke kompanije, ili Hrvatski izvoznici kao interesna skupina, bilo tko s ozbiljnim utjecajem u gospodarstvu i politici nije ponudio svojeg čovjeka koji bi bio u stanju ponuditi viziju i dugoročni plan razvoja i rada komore, koji bi mogao na korist većine pomiriti razne interese tvrtki koje tu istu komoru tako izdašno financiraju?

Umjesto toga, poluanonimni kandidati cijeli su cirkus oko izbora šefa HGK, legitimno doduše, pokušali iskoristiti za samopromociju.

Upravo zato što cijelo hrvatsko gospodarstvo nije bilo u stanju proizvesti nikakvu ozbiljniju, a kamoli kredibilnu alternativu, vječiti Nadan Vidošević zaslužio je još jedan mandat na čelu HGK.

Hrvatskom gospodarstvu više sreće i pameti želim za četiri godine.