U jeku pomame za kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima, na kraju 2008. godine hrvatske banke imale su 39,3 milijarde kuna plasiranih kredita u toj valuti, dok su s druge strane primile svega 11,6 milijardi kuna kredita i depozita u švicarcima, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke.

Argument HNB-a

Dakle, svega 30-ak posto plasiranih kredita u francima bilo je pokriveno obvezama u položenom novcu, a to je argument onima koji tvrde da su banke na kreditima u švicarcu, zbog rasta vrijednosti te valute, ostvarile ekstraprofit jer se nisu zaduživale u toj valuti kako bi plasirale kredite s valutnom klauzulom u franku. No banke su, pokazuju podaci HNB-a, taj manjak od 27,7 milijardi kuna u 2008. godini, ali i manjak između imovine i obveza u francima svih godina prije i poslije pokrivale terminskim ugovorima, što je argument HNB-a i banaka u njihovoj tvrdnji da im je imovina u švicarcu gotovo pa pokrivena obvezama u toj valuti te stoga nisu mogli ostvariti ekstraprofite na tečajnim razlikama. U HNB-u priznaju da su banke odobravajući kredite vezane uz švicarski franak imale bilančnu imovinu u toj valuti veću od bilančnih obveza u franku.

Međutim istovremeno su formirale kratku terminsku (forward) poziciju sklapanjem adekvatnih instrumenata zaštite poput valutnih forwarda i ročnica ili ugovora o razmjeni (swapova) pa su imale izvanbilančne (terminske) obveze u franku veće od izvanbilančne (terminske) imovine. Time se usklađivala ukupna valutna pozicija kreditnih institucija u švicarskom franku - kažu u HNB-u. Dodaju da ugovaranjem terminskih ugovora - forwarda banke prodaju strane valute po tečaju po kojem su odobreni dani krediti u imovini, a razlika do tržišnog tečaja poništava rezultate ostvarene svođenjem pozicija bilance s valutnom klauzulom na ugovoreni tečaj.

Tako se banke štite od utjecaja kretanja tečajeva valuta na financijski rezultat poslovanja pa promjene tečaja kune prema stranim valutama nisu imale niti danas imaju bitnu ulogu u rezultatima poslovanja domaćih banaka - tvrde u HNB-u.

Iz podataka koje je pak HNB dostavio udruzi Franak 2013. godine vidi se da je su na kraju, primjerice, 2008. godine banke imale primljenih kredita u francima u iznosu od svega 4,3 milijarde kuna, dok su primljeni depoziti iznosili devet milijardi kuna.

Odgovor otkud su stizali ti krediti i depoziti te s kim su banke sklapale terminske ugovore dao je sudac Radovan Dobronić u svojoj presudi u sporu udruge Franak i osam banaka. U toj se presudi navodi su banke priznale da su manji dio potrebnih franaka kupovale od svojih inozemnih matica ili drugih banaka s kojima su vlasnički povezane, a veći dio sredstava osigurale su zamjenom valuta (swap).

Bez pokrića

Za profesora Dragu Jakovčevića podaci HNB-a o pokrivenosti imovine i obveza banaka u francima dokaz su da banke nisu imale pokriće u toj valuti kod plasmana kredita. Za terminske ugovore koje su sklapale s maticama kaže da je tu banka kći izgubila, ali zato je majka dobila te da se dobit na tečajnim razlikama jednostavno prebila između njih. On to smatra nemoralnim.

U svemu ovom je izgubio krajnji korisnik kredita koji je bio neupućen i nezaštićen - smatra Jakovčević. Ekonomski analitičar Damir Novotny ne vidi pak ništa sporno u tome kako su banke pokrivale imovinu u francima.

Možda je i bilo ekstraprofita, no to treba dokazati. Radi se o vrlo kompleksnoj temi. Meni to sve zvuči kao kavanske priče i pokušaj da se stvar riješi izvaninstitucionalno, na pragu onog za što se zalaže Živi zid Ivana Sinčića - kaže Novotny.

Od sedam banaka koje smo pitali o njihovim kreditima u švicarcima odgovorile su samo tri. U Zagrebačkoj banci kažu da je guverner HNB-a potvrdio potpunu i kontinuiranu valutnu usklađenost Zabe. U PBZ-u su nam odgovorili da su valutno i ročno usklađeni s propisanom regulativom HNB-a. Erste banka navodi da je njima dominantan izvor financiranja za plasman kredita u francima bilo zaduženje u toj valuti kod matične banke.