Najnovije ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da bi 47 posto stanovnika Njemačke vrlo rado raspolagalo svojom nekadašnjom valutom umjesto eura. Međutim, analitičari upozoravaju da bi to bilo katastrofalno i za Europsku uniju i za Njemačku.

"Njemačka marka je za mnoge Nijemce simbol gospodarske sigurnosti, solidarnosti i napretka", utvrdili su stručnjaci iz Eurobarometra, statističkog ureda Europske unije. Činjenica je da se financijska kriza u eurozoni zaoštrava i da joj se još uvijek ne vidi kraja. Nakon što su Grčka i Irska zatražile međunarodnu pomoć, već se špekulira koja će zemlja biti sljedeća. No, što bi se stvarno dogodilo kada bi euro počeo nezaustavljivo padati? Bi li Njemačka stvarno ponovo uvela marku, Italija liru, Francuska franak? Ili bi nastupili kaos i gospodarska depresija?

Znanstvenica Daniela Schwarzer iz njemačke zaklade "Znanost i politika" za internetsko izdanje tjednika "Der Spiegel" navodi dva moguća scenarija. Prva varijanta, prenosi Deutsche Welle, bila bi da Njemačka i druge stabilne države uvedu tzv. "tvrdi euro". Sličnu ideju nedavno je iznio i bivši šef Savezne udruge njemačke industrije Hans-Olaf Henkel. On je zatražio stvaranje dva bloka: sjevernog sa zemljama "koje ne žele inflaciju i koje su naviknute na proračunsku disciplinu" i južnog sa članicama eurozone koje bi svoju "mekanu" valutu mogle obezvrijediti u slučaju potrebe. Druga varijanta za slučaj produbljenja krize bila bi povratak njemačke marke, odnosno nacionalnih valuta i vođenje odvojenih monetarnih politika.

Kada bi se političari iz eurozone stvarno odlučili za ovu drugu varijantu to bi, unatoč velikoj popularnosti njemačke marke, Njemačkoj donijelo više štete nego koristi. "Posljedice izlaska iz eurozone za njemačko bi gospodarstvo bile katastrofalne: smanjenje rasta, povećanje nezaposlenosti, pad blagostanja", upozorio je i njemački ministar gospodarstva Rainer Brüderle.

I gospodarski stručnjaci dijele to mišljenje. Tako Friedrich Heinemann iz Centra za Europska gospodarska istraživanja objašnjava da bi marka za ulagače bila vrlo atraktivna te da bi zbog toga došlo do njezinog nekontroliranog rasta. A to bi pak za njemački izvoz, koji je glavni temelj ovdašnjega gospodarstva, imalo nesagledive posljedice. Jer, jaka marka poskupjela bi njemačke proizvode, oni više ne bi bili konkurentni na svjetskom tržištu, naglo bi porasla nezaposlenost i time bi se znatno smanjio i sadašnji visoki standard njemačkih građana. Osim toga, i njemačke tvrtke bi morale računati s milijardskim troškovima osiguranja za slučaj većih promjena deviznih tečajeva. Zahvaljujući euru kao zajedničkoj valuti taj trošak sada nije tako velik, jer Njemačka puno izvozi baš na tržište eurozone.

Tu su i veliki troškovi koje sa sobom nosi uvođenje nove valute: tiskanje novčanica, izrada kovanica, masovna zamjena novca. Jedino što bi možda išlo u prilog povratku omiljene nacionalne valute bila bi činjenica da je dobra stara njemačka marka još uvijek tu negdje. Naime, procjenjuje se da i devet godina nakon uvođenja eura Njemačkoj središnjoj banci još uvijek nije vraćeno oko 13 milijardi maraka.