Ništa ovih dana nije upućivalo da bi političkoj i gospodarskoj sceni u najužem fokusu bila monetarna politika. Nekako se činilo da su trenutno intrigantnije neke druge teme. Ipak, ovih smo dana "saznali" da ispod površine kuklja sve jača kritika monetarne vlasti na čelu s guvernerom Željkom Rohatinskim.

Fronta protiv njega jača. Ili su samo izbori sve bliže. Jedno ne isključuje drugo, dapače. Problem je, međutim, kad se politički motivi i ciljevi pokušavaju zamaskirati kroz "stručnu" polemiku. Osim desetljetnih neumornih protivnika (njegove) monetarne politike - od predsjednika HGK-a Nadana Vidoševića do Vladimira Ferdeljija, čelnika Elektrokontakta, fronta je ojačala u posljednje vrijeme i kroz ekspertize šefova HSS-a i HNS-a, Josipa Friščića i Radimira Čačića. Monetarna politika je važna sastavnica ukupne državne politike i ne smije biti nedodirljiva za stručna propitivanja, pa ni politička. Nažalost, osim prastare mantre o tečaju u funkciji izvoza, proizvodnje i zapošljavanja, a u novije vrijeme i fiksacije na ukidanje valutne klauzule, najnoviji naleti kritike o tome je li HNB prespavao krizu, kada je reagirao na krizu i kome je pritom zapravo "pomogao" i faktografski su veoma problematični. Teško je reći je li gore ako se javne i visokopoziconirane osobe oglušuju na činjenice - a u konkretnom slučaju posrijedi su preveliki iznosi i preupečatljivo razdoblje (više od 5 milijardi eura počevši s krajem 2008.) - iz neznanja ili ciljano.

No, više od toga ionako brine što aspiranti na vlast odnosno glavni izborni favoriti ne spremaju, čini se, ništa dobroga u sferi ekonomskih programa. Čačić je poručio kako na čelu HNB-a u kukuriku koaliciji preferiraju osobu koja će "voditi monetarnu politiku koja će se uklopiti u novu fiskalnu politiku", a otprije je poznato da u razini rashoda i potrošnje ne vidi problem. Zoran Milanović, koji priznaje da ga ekonomija ne zanima i da o njoj ne zna mnogo, stoga se samo zadržao na podsjećanju da je "Rohatinski u više navrata najavio odlazak, zar ne?". Što više ankete građana sugeriraju znatno rasipanje glasova zbog nezadovoljstva građana i vladajućima i glavnim političkim protivnicima, to su očito veći izgledi da će se u kampanjama "novi model rasta" svesti na ekonomske bajke. Iz koje bi nas jako brzo mogle probuditi rejting agencije, a potom i MMF.