Iako se mnoge svjetske Vlade danas s nelagodom ograđuju od svojih „bliskih" veza s režimom Moamera Gadafija, Economist se u posljednjem broju „prisjetio" veza jugoslavenskih država među kojima ima i izuzetno neugodnih epizoda.

Dok bi balkanski vođe najradije da se neki dijelovi bliske prošlosti obrišu, brojne fotografije na kojima su u srdačnom zagrljaju s libijskim „vođom revolucije" pukovnikom Moamerom Gadafijem otkrivaju drugačiju istinu. Sa brojem fotosessiona prednjače bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i bivši bosansko-hercegovački član Predsjedništva Haris Silajdžić, ali bliskim vezama mogu se pohvaliti i predsjednici Srbije i Kosova Boris Tadić i Behgjet Pacolli.

Economist podsjeća da veze Libije i Jugoslavije datiraju iz vremena Josipa Broza Tita, te da je Gadafi zbog osobne bliskosti s jugoslavenskim prostorom za drugu ženu uzeo Hrvaticu iz Bosne i Hercegovine Safiju (Sofiju) Farkaš, koja je i majka Gadafijevog nasljednika Saifa al-Islama.

Najbliži Gadafiju u vrijeme balkanskih ratova bio je ipak bivši srpski vođa Slobodan Milošević, koji je dobio potporu Libije čak i u ratu s bosanskim muslimanima. Da te veze nisu raskinute svjedoči i neugodna epizoda od prije par dana kada je srbijansko ministarstvo obrane moralo demantirati kao „totalnu glupost" glasinu da su srpski vojni zrakoplovi bombardirali Gadafijeve protivnike u Libiji.

Najbolje gospodarske veze ipak ima Hrvatska koja je u Libiji bila prisutna s devet tvrtki ( Viadukt, Geofizika, Adriamar, Montmontaža, Crosco i TVD Sistemi iz Zagreba, BCDE Split, Diaput Gospić i TradeAir) te oko 500 radnika. BiH je prisutna s Energoinvestom i Hidrogradnjom, a Srbija želi prodavati vojnu opremu i graditi vojne bolnice.

Najneugodnije iskustvo s Gadafijem imalo je Kosovo. S obzirom da Gadafi podržava Srbiju, nije priznao Kosovo kao nezavisnu državu. Zbog toga je Pacolli prošle godine s velikom delegacijom došao u posjetu Gadafiju. Na prijemu je Gadafi natjerao Kosovare da mu pjevaju i plešu. Kada su ostali bez teksta, savjetnici libijskog predsjednika bi ih tjerali da nastave. Na kraju im je Gadafi dozvolio da završe s pjesmom i rekao im je da neće priznati Kosovo dok god se kosovski lideri ponašaju kao pudlice SAD-a.