Na svjetskim valutnim tržištima dolar je prošloga tjedna ojačao prema euru više od 3 posto, nakon tri tjedna neprestanog slabljenja, jer su zbog različitih monetarnih politika prinosi na američke obveznice privlačniji nego na europske.

Tečaj eura potonuo je prošloga tjedna prema američkoj valuti 3,3 posto, na 1,0605 dolara, a u petak je u jednom trenutku zaronio na 1,0567 dolara, najnižu razinu u tri i pol tjedna.

Američka je valuta ojačala i prema japanskoj, za 1 posto, pa joj je cijena skočila na 120,20 jena.

Euro je, pak, oslabio prema ′japancu′, za 2,4 posto, na 127,40 jena.

Nakon tri tjedna slabljenja, zbog špekulacija da će američka središnja banka Fed odgoditi povećanje kamatnih stopa, dolar je prošloga tjedna ponovno uhvatio zamah. Tjedni skok od 3,3 posto prema euru nije zabilježio još od rujna 2011. godine.

Analitičari kažu da bi dolar mogao i dodatno ojačati, nastavljajući svoj jednogodišnji uspon jer američko gospodarstvo stabilno raste, premda nešto sporije nego u drugoj polovici prošle godine.

"Najnovije vijesti iz gospodarstva upućuju na zaključak da se američko gospodarstvo oporavlja nakon vrlo slabog početka godine. Općenito gledano, i dalje se čini da je SAD dobro pozicioniran da nadmaši druga gospodarstva... Stoga ima prostora za daljnje jačanje dolara", kaže Lee Hardman, valutni analitičar u BTM-UFJ-u.

Jačanje najvećeg svjetskog gospodarstva moglo bi dovesti do povećanja kamata u SAD-u prije nego što se očekuje na tržištima. Većina analitičara vjeruje da Fed neće povećati kamate prije jeseni, međutim dužnosnici središnje banke još uvijek nisu sasvim odbacili mogućnost zaoštravanja ili, kako oni kažu, normalizacije monetarne politike u lipnju.

Prošloga su tjedna dva dužnosnika Feda poručila da bi do rasta kamatnih stopa moglo doći prije nego što mnogi očekuju.

Pozornost je tako opet bila na razlikama u monetarnim politikama koje vode središnje banke vodećih gospodarstava, a posebno Europska središnja banka (ECB), koja je nedavno uvela negativne kamatne stope na depozite i program kupovina obveznica, odnosno kvantitativno ublažavanje monetarne politike.

Izgledi za rast kamatnih stopa u SAD-u, čak i ako do njega ne dođe prije iduće godine, ostaju tako u oštroj suprotnosti u odnosu na Europu i Japan, gdje bi programi kvantitativnog ublažavanja mogli potrajati još godinama.

U takvim okolnostima prinosi na obveznice pojedinih članica eurozone čak su u negativnom području, a dugoročni su prinosi vrlo niski, dok se u SAD-u očekuje daljnji rast prinosa.

Zbog toga, dakako, prinosi na američke državne obveznice postaju privlačniji ulagačima od onih na obveznice u eurozoni, što je privuklo inozemne investicije u SAD, pružajući time podršku dolaru, pojašnjavaju analitičari.