Podsjećamo, dionice Ine kupilo je 44 tisuće građana po cijeni koja je određena na 1690 kuna, što je bilo ispod tadašnje tržišne vrijednosti Ine. Svi koji su tada uložili prosječnih 38 tisuća kuna za prve 22 narodne dionice, ovisno o tome kada su ih prodali, zaradili su velik novac. To je bio i razlog što se godinu dana kasnije, tik pred parlamentarne izbore, ljudi satima stajali u redovima da bi kupili dionice Hrvatskog Telekoma, za što su građani "iskeširali" više od 5,5 milijardi kuna.

Inicijalna javna ponuda dionica Hrvatske pošte ne bi bila tako krupan zalogaj samim time što je riječ o manjoj tvrtki čija se vrijednost ne može mjeriti s Inom i Hrvatskim Telekomom.

Hrvatska pošta ostvaruje oko 1,7 milijardi kuna godišnjih prihoda, što je deset puta manje od prihoda koje ostvaruje Ina ili pet puta manje od prihoda Hrvatskog Telekoma. Koja je točno tržišna vrijednost Pošte, tek treba utvrditi, ali ona se procjenjuje na oko dvije milijarde kuna.

Često se spominje da Hrvatska ima problema s korporativnim upravljanjem, posebice u javnom sektoru. Listanje dionica na burzi i širenje kruga (su)vlasnika može pomoći u poboljšanju korporativnog upravljanja i transparentnosti poslovanja javnih poduzeća. Socijalna uloga burze je, među ostalim, upravo to, da se propitivanjem manjinskih dioničara poboljšaju poslovanje i financijski pokazatelji poduzeća čije su dionice uvrštene na burzu. Hanfa zajedno sa Zagrebačkom burzom i EBRD-om završava rad na novom kodeksu korporativnog upravljanja čije se predstavljanje očekuje u listopadu. Novi kod korporativnog upravljanja bit će usklađen s najboljim međunarodnim praksama, primjenjivim u našem okruženju čime će se uvrštene kompanije potaknuti na primjenu znatno boljih praksi korporativnog upravljanja - objašnjava Ante Žigman koji je preuzeo upravljanje Hanfom na početku prošle godine. U vrijeme kad su provedeni IPO-i Ine i Hrvatskog Telekoma Žigman je radio u Ministarstvu financija kao pomoćnik ministra i državni tajnik.

Svojedobno je Milanovićeva Vlada također razmišljala da popravi svoje izborne šanse prodajom dionica HEP-a građanima, no toga su se dosjetili prilično kasno, u siječnju 2015. godine, te nisu imali dovoljno vremena da korektno odrade izlazak HEP-a na burzu. Osim toga, lijeva se Vlada suočila s optužbama da prodaje obiteljsko srebro, što će se vjerojatno kao argument protiv potezati i sada, ako Andrej Plenković prihvati sugestiju Hanfe čiji šef zacijelo smatra da HEP ni sada nije zreo za burzu, no Hrvatska pošta jest. Na čelu Pošte je Ivan Čulo. Pošta je suvlasnica Hrvatske poštanske banke.

Hrvatska pošta trenutačno ima listane obveznice koje dospijevaju u studenom 2019. godine te je zahvaljujući tome ona upoznata s pravilima i procedurama na Zagrebačkoj burzi. To znači da listanje dionica ne bi predstavljalo dodatni administrativni problem ili teškoću za kompaniju u ovome trenutku - kaže Žigman koji odmah odgovara i na kritike vezane za rasprodaju državne imovine.

Samo uvrštenje dionica uz inicijalnu javnu ponudu ne znači da bi se država potpuno odrekla vlasništva nad Hrvatskom poštom. Primjerice, austrijska pošta uvrštena je na burzu 2006. godine, a država je i dalje zadržala kontrolni paket od oko 53% dionica. Daljnjih 19% posto dionica drže austrijske privatne osobe i fondovi, a ostatak su investitori iz cijelog svijeta. Ciljevi uprave i varijabilni dio plaće postavljeni su tako da se potiče učinkovitost i profitabilnost poslovanja uz održavanje socijalnih i ekoloških standarda. Sličan je primjer i njemačka pošta gdje je država najveći pojedinačni dioničar s 20,5% udjela koje drži preko KfW razvojne banke - ističe Žigman.

Hrvatska je pošta zapela za oko i mirovinskim fondovima koji su nedavno iskazali interes da kupe većinski paket te tvrtke, ali i drugih javnih poduzeća. Mirovinski fondovi raspolažu sa stotinu milijardi kuna, a svake godine zaposleni im na temelju doprinosa uplate oko šest novih milijardi kuna koje nemaju u što uložiti.

Dividenda kao mamac

Što se tiče inicijalne javne ponude, ciljano tržište mogli bi biti građani i domaći institucionalni investitori, a dionica bi trebala biti uvrštena u najzahtjevniju kotaciju Zagrebačke burze. Zahvaljujući stabilnom poslovnom modelu, Hrvatska pošta mogla bi isplaćivati redovnu dividendu, a mogao bi se i naznačiti ciljani udio neto dobiti koji bi se isplaćivao kao dividenda, što bi u razdoblju niskih kamatnih stopa, naravno ovisno o cijeni, bilo atraktivno kako za građane, kao ulaganje dijela štednje, tako i za institucionalne investitore - ističe Žigman. Vezano za omjere građana i institucionalnih ulagatelja, posebno bi, kaže, trebalo voditi računa o likvidnosti dionice, odnosno o tome da dionica stvarno bude zanimljiva „burzovna roba" kojom se svakodnevno trguje.