BERLIN - Na Cipru se povlače upravo mesarski potezi - i posljedice se jedva mogu sagledati. Jer ako se Ciprani moraju brinuti za svoju ušteđevinu, tko može biti siguran i u Italiji, Španjolskoj - ili u Njemačkoj?

Makar parlament Cipra nije prihvatio mjeru dodatnog poreza na štedne uloge, takva mogućnost još nije isključena. O detaljima mjera kojim bi se spasilo tamošnje gospodarstvo Nikozija pregovara sa "trojkom" (Europska središnja banka, Europska komisija i Međunarodni monetarni fond), ali već i sama mogućnost da neka država zone eura može bilo zamrznuti, bilo posebnim porezom oduzeti dio ušteđevine je duboko zaprepastila i štediše u Njemačkoj.

Na Cipru povjerenja u banke jednostavno više - nema. Pred bankomatima se u trenu stvaraju repovi, ako se uopće nađe neki koji funkcionira. Mjera koja znači praktično likvidaciju druge po veličini banke u Cipru, Laiki banke još je dodatno donijela nesigurnost među građane Cipra.

Među sretnicima koja je uspjela podići novac na jednom bankomatu u Nikoziji je i jedna odvjetnica. Ona u novčanik sprema 1300 eura i najavljuje: "Kad se u utorak otvore banke, podići ću sve što imam. Mnogo sam zarađivala, ali sam i mnogo štedjela. To ne želim izgubiti."

Ne samo na Cipru, nego diljem Europe službenici na šalterima banaka moraju objašnjavati kako je Cipar "osobit slučaj" i kako se drugi građani ne moraju bojati za svoje uloge. I njemačka kancelarka Merkel je bila prisiljena objaviti kako "za njemačke štediše i njihove uloge ne postoji nikakva opasnost."

Naravno, poznato je kako u bankama na Cipru leži golemi iznos od oko 70 milijardi eura - i kako je tek maleni dio to u vlasništvu stanovnika Cipra. Ostalo je imutak imućnih Rusa - ali na Cipru ima i mnoštvo novca građana Velike Britanije. Ali gotovo je nemoguće "razdvojiti žito od kukolja", novac mafije, novac koji je tek sklonjen od poreznika ili novac koji je neki Cipranin dobio jer je prodao svoju djedovinu.

Cipar u svakom slučaju prolazi kroz teška vremena - ali i Europska unija na bolan način uči teške lekcije. Već privremeno zatvaranje banaka i novčarskog prometa je na Cipru izazvao ozbiljne probleme čak i sa opskrbom stanovništva, ali problema i pitanja ima još mnogo više. Jer, što onda još znači jamstvo Europske središnje banke za uloge do 100 tisuća eura - i koja je objavljena baš u ovoj krizi dok je ona pogađala Grčku?

I što će biti kad se banke u utorak otvore? Hoće li biti još kojeg stanovnika Cipra koji neće požuriti po svoj novac - ili barem što je od njega ostalo i prebaciti ga u neku drugu zemlju? Članstvo u Europskoj uniji jamči i "slobodan protok robe, ljudi i kapitala" - i to se može ograničiti samo ako je ugrožena "javna sigurnost". Da li je u Cipru ugrožena javna sigurnost - i tko ju je zapravo ugrozio?

S druge strane, austrijski list Der Standard donosi jednu zanimljivu vježbu iz razmišljanja: zaduženje svih industrijskih zemalja vrtoglavo raste i već je dostigla zastrašujućih 111% gospodarskog potencijala - opasno se približivši rekordu od 116% koji je postignut za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ako bi se slijedio "Ciparski model", netko bi se mogao sjetiti kako ušteda građana u zoni eura ukupno iznosi oko 18 tisuća milijardi eura. Savjetnička tvrtka Boston Consulting je izračunala kako bi otprilike trećina tog novca bila potrebna državama da bi se vratila u "normalne" granice. Da li će to značiti da će se zapravo morati učiniti isto što i u Cipru - na ovaj ili na neki drugi način, na primjer sustavnim obezvrjeđivanjem ušteđevina i to u stopi od 5% godišnje?

U svakom slučaju, nakon Cipra se čini da će i njemačka kancelarka - i svi ostali političari Europske unije još morati mnogo puta ponavljati kako su "štedni ulozi sigurni".