Kriza u Europi, neatraktivno tržište kapitala, zakonska regulativa, izuzetno niska likvidnost, loša makroekonomska situacija u Hrvatskoj i manjak financijskih instrumenata na tržištu samo su neki od razloga zašto na domaćem tržištu kapitala nema više stranih investitora.

Prilikom ulaska jedne države u Europsku uniju, ulagači se obično strateški pozicioniraju da se na tim tržištima prije samog ulaska u EU i time zarade. Prema posljednjim podacima Depozitorija, strane osobe su na kraju travnja bili vlasnici 92,99 milijarde kuna vrijednih domaćih dionica, što je 27,78 posto ukupnog broja izdanih dionica vrijednih 243,79 milijarde. Godinu prije bili su vlasnici 80,15 miliajrdi (26,52 posto od ukupno 302,65 milijardi), dok su na kraju prvog tromjesečja 2010. godine stranci bili vlasnici 90,53 milijarde kuna (28,31 posto od ukupno 219,1 milijardu) vrijednih domaćih dionica. Stoga je jasan zaključak da nema navale stranih ulagača u Hrvatsku, a kako stvari stoje, neće je ni biti.

"Kriza je zasigurno jedan od razloga manjka stranih investitora u Hrvatskoj, ali ne i jedini. Jedan od problema leži u nedostatku kvalitetnih investicijskih priča. Domaće kompanije su nepripremljene, nisu razvile strategiju nastupa na EU tržištu, odnosno uglavnom su orijentirane na zadržavanje trenutnih udjela. Primjer takve ne/strategije je izrazito mali broj kompanija koje svoje financijske izvještaje objavljuju na engleskom jeziku, što je jedan od preduvjeta analize kompanije od strane stranih investitora". Ukazuju i na likvidnost koja je također ograničavajući faktor jer problemi za investitore nastaju prilikom kupnje većih pozicija.

Jedan od problema manjka stranih ulagača u Hrvatskoj za Mirka Matića, borkera iz Centar banke, predstavlja i relativno mali broj kompanija sa zadovoljavajućom tržišnom kapitalizacijom.

"Statuti fondova propisuju minimalne kriterije koje dionice moraju zadovoljavati zbog čega se njihov odabir potencijalnih investicija svodi na skupinu od svega nekoliko kompanija. Taj problem bi se mogao rješiti spajanjem više manjih kompanija iz istog sektora u jednu veću. Time bi dionice novonastale kompanije postale atraktivnije investitorima, a okrupnjavanje bi se moglo pozitivno odraziti i na profitabilnost kompanija ukoliko bi na adekvatan način iskoristile ekonomiju obujma", objašnjava Matić.

No, hrvatsko tržište kapitala ima i još nekoliko značajnih problema koji se izravno vežu uz već spomenute.

"U današnjem vremenu relativno jeftinog novca strani investitori su konstantno u potrazi za nadprosječnim prinosima. Budući u Hrvatskoj imamo plitko tržište, nepostojanje derivata vezanih uz vrijednosne papire domaćih izdavatelja i tržišta u cjelini, izostanak kritične mase malih investitora za održavanje likvidnosti sustava, lošu investicijsku klimu, kao i postojanje dovoljno velikog broja prilika na razvijenim tržištima, logično je da strani investitori svoj novac radije ulažu na tržištima koja nemaju prije navedene probleme i gdje će ostvariti veći prinos", smatra Jozo Leko, broker u SG-Splitskoj bankci. Ističe da ulagači koji su se htjeli pozicionirati to su već i učinili.

"Pitanje je jedino što strani investitori na ovom tržištu mogu ostvariti, a da to isto ne mogu na drugim tržištima. Za njihovo privlačenje su potrebne prilike koje će pružiti natprosječne prinose i postojanje dobre investicijske klime koje u Hrvatskoj trenutno nema", jasan je Leko.

S njime se slaže u Jasmin Zulić, investicijski savjetnik u brokerskoj kući Credos.

"Razlog izostanka stranih invesitora nije zakonska regulativa, a niti plitko tržište, budući su isti strani investitori ulagali na našem i tada još plićem tržištu tijekom 2003. do 2008. godine. A istovremeno regulacija tržišta je poboljšana novim procedurama i instrumentima a sve u zaštitu ulagača. Izostanak stranih investitora vidim prvenstveno zbog boljih prilika na vlastitim razvijenim tržištima koja su sad na vrhuncu i s kojih bi se tek u narednom razdoblju u slučaju izostanka dobrih ulagačkih prilika, dio kapitala mogao preseliti na emerging market tržišta. U prilog toj tezi idu i equity ulaganja domaćih institucionalnih investitora na strana tržišta, a ne na domaće", objašnjava Zulić. Prema njegovom mišljenju, sam ulazak u EU kratkoročćno donosi izravnu korist državi u smislu poboljšanja kreditnog rejtinga, a time ipovoljnije zaduživanje. No realni sektor će, kaže, benefite ulaska u EU iskusiti s određenom zadrškom i to prije svega izvoznici u EU.

"Stranci su se već odavno pozicionirali u bankarskom, energetskom i telekomunikacijskom sektoru. Ono što je pozitivno i moguće u bližem roku su određena preuzimanja domaćih kompanija od strane kompanija iz zemalja izvan EU a tu prije svega mislim na Tursku i Rusiju kojima mogu biti zanimljivi turizam i energetika", kaže Zulić.

Do sada su u Hrvatskoj najviše, kaže broker Erste banke Damir Eror, ulagali investitori iz Skandinavije, Austrije, Njemačke i nekolicine investitora iz SAD-a. "No, pored njih nismo primijetili veći interes ostalih stranih ulagača. Njihovo prisustvo na našem tržištu bilo u ipak većeg razmjera prijašnjih godina", ističe Eror.

Unatoč pozitivnim kratkoročnim efetkima od ulaska u EU, ulagači u hrvatske dionice, bilo domaći bilo strani, ne mogu očekivati previše.

"Rast cijena dionica uvjetovan je prije svega s dvije glavne odrednice - rastom dobiti poduzeća i porastom pozitivnih očekivanja investitora. Pri tom je rast dobiti poduzeća daleko najvažniji jer predstavlja bit strategije i krajnji cilj svakog investitora. Na žalost, domaće kompanije tu ne stoje najbolje. Prognoze su, u najboljem slučaju, za stagnaciju dobiti ove godine", kaže Matej Modrovičić, člana Uprave Hypo Alpe Adria Investa. Upozorava da održivi rast dobiti poduzeća proizlazi samo iz snažne konkurentosti poduzeća, a tu su ‘domaću zadaću' mnogi preskočili.

"Dodatno, pad ili rast dobiti poduzeća je usko povezan s rastom ili padom BDP-a, a budući da su tu očekivanja uglavnom negativna, zaključke nije teško izvući", kaže Modrovičić.

Dakle s te strane, dodaje Modrovičić, ne možemo očekivati ništa spektakularno i ulazak u EU tome neće previše pomoći. "S druge pak strane, pitanje je da li će ulazak Hrvatske u EU biti dovoljan za podizanje cijena domaćih dionica. Naime, na pozitivna očekivanja investitora u širem smislu prvenstveno utječe opća investicijska klima. Tu su pak, u našem slučaju, potrebni ozbiljni pomaci u poreznoj politici, reformi javne uprave i tržišta rada, efikasnosti i efektivnosti sudstva, obrazovanju radne snage i tako dalje. Nikako da se krene o tim temama ozbiljnije raspravljati, a kamoli da se vide konkretni pomaci. No, iako to je problem to je ujedno i prilika jer su to problemi koje možemo sami riješiti - dakle, sve je na nama", zaključuje Modrovičić.