Ovoga smo tjedna objavom podatka za siječanj ponovili gradivo. Hrvatska je u deflaciji. Desetljećima smo "proklinjali" inflaciju, a sad se deflacija čini čak i veći problem za hrvatsku ekonomiju.

Prema posljednjim podacima DZS-a godišnja stopa inflacije, mjerena indeksom potrošačkih cijena, u siječnju je zabilježila pad i na mjesečnoj i na godišnjoj razini. Tako su potrošačke cijene u odnosu na prosinac 2014. zabilježile pad od -0,5% dok je pad na godišnjoj razini iznosio -0,9%. Pri tome je doprinos nižim cijenama na mjesečnoj razini došao prvenstveno od nižih cijena odjeće i obuće koje su zabilježile pad od -8,2% uslijed uobičajenih siječanjskih sezonskih sniženja. Nadalje, niže cijene prijevoza (-5,1%) uslijed nižih cijena goriva za osobna vozila su također doprinjele mjesečnom padu. S druge strane, snažniju korekciju cijena na mjesečnoj razini zaustavile su prvenstveno više cijene prehrane i bezalkoholnih pića (2%).

Na godišnjoj razini, uz intenziviranje stope pada, potrošačke cijene bilježe pad drugi mjesec za redom. Zabilježena godišnja stopa pada od 0,9% je najviša stopa pada od kad DZS prati rezultate indeksa potrošačkih cijena (2000.). Pri tome je najznačajniji doprinos padu cijena na godišnjoj razini došao od nižih cijena prehrane i bezalkoholnih pića koji u strukturi košarice čine udio od gotovo 29% a zabilježili su pad cijena od -0,7% godišnje.

Zašto u Hrvatskoj padaju cijene? Prvi je razlog velika konkurencija među trgovačkim lancima koji se natječu spuštanjem cijena roba. Na žalost, na to kupci ne reagiraju povećanom potrošnjom, nego ustezanjem od potrošnje zbog čekanja daljnjih pojeftinjenja.

Deflacija je vrlo opasna i neugodna pojava za svako gospodarstvo. Unatoč nižim cijenama, usporava se gospodarska aktivnost, smanjuje profit poduzeća, što dovodi do otkaza i smanjivanja plaća. Potrošnja je također u padu pa je sadašnja razina prometa u trgovini na malo oko 19 posto manja u odnosu na 2008. godinu. Kupuju se uglavnom osnovni proizvodi pa čak 40% potrošnje otpada na nespecijalizirane prodavaonice pretežno živežnim namirnicama. Deflacija nekada može biti i opasnija od inflacije jer u prvi plan dolazi činjenica kako raste nezaposlenost, a zbog pada cijena dolazi do smanjivanja prihoda poduzeća njihova i profita.

Neki analitičari upiru prstom u politiku Hrvatske narodne banke (HNB) koja jest usmjerena održanju stabilnosti cijena, ali bez specificiranog cilja inflacije. Hrvatska narodna banka procjenjuje na osnovi raspoloživih modela kako hrvatski potrošači postojeće šokove cijena ne smatraju dugoročnima te kako zasad nema sustavnog odgađanja potrošnje.

Ipak, deflacija može dovesti do začaranog kruga smanjenja potrošnje i povećane nezaposlenosti. Jednostavno, ljudi čekaju da cijene padnu kako bi jeftinije kupovali, a ustvari to vodi do još veće deflacije i gubitka poslova. Najveća deflacija bila je za Velike depresije 1929. godine.

Deflacija je na neki način i "osveta" razvijenih zemalja zapadne Europe, nama, siromasima u južnoj Europi. Naime, upravo zato da zajednička inflacija ne bi nagrizala njihovu štednju i potraživanja od njihovih zajmoprimaca na jugu, zemlje sjevera eurozone, ponajviše Njemačka, tjeraju svoje dužnike da svoje posrnule financije dovedu u red politikama štednje. Drugim riječima, pomoću deflacije.

Ima i jedna pozitivna strana deflacije. Deflacija čini hrvatski izvoz jeftinijim, što rezultira rastom izvoza u svim izvoznim granama, gdje količina izvoza pozitivno reagira na pad cijena. Koliko god bi padala domaća potražnja zbog odgađanja potrošnje, toliko bi trebala rasti inozemna potražnja za našim izvozom. Vrijeme će pokazati hoće li i Hrvatska izvući izvozne koristi iz deflatorne spirale.