Za Vladimira Putina je 2014. bila i najbolja i, istovremeno, najgora.
Najbolji trenutak bio je kada je 18. ožujka trijumfalno objavio u parlamentu rusku aneksiju Krima. Najgori je došao 15. i 16. prosinca kada je rublja izgubila 20 posto vrijednosti - više od 40 posto ukupno od uvođenja zapadnih sankcija - zbog pada cijena nafte i kaznenih mjera EU i SAD.

Tijekom 2014. Putin je uputio izazov Zapadu i uzdrmao postojeći međunarodni poredak prvom nasilnom promjenom granica od Drugog svjetskog rata. S obzirom da cijena takvih postupaka tek sada postaje očigledna, 2015. može biti jedna od najsudobonosnih godina u postsovjetskoj povijesti Rusije.

Hoće li se okretanje Putina Aziji, prije svega Kini, isplatiti? Hoće li Euroazijska Unija biti održiva alternativa prema Europskoj Uniji? Da li će ruska ekonomija, koja je izrazito zavisna od energenata, uspjeti izaći na kraj sa padom cijena nafte? Hoće li Rusi nastaviti podržavati Putina u slučaju drastičnog pada životnog standarda?

Matthew Rojansky, direktor Wilsonovog centra pri Kenanovom institutu.

"Ne vidim išta što bi Rusija mogla ostvariti sa ostalim globalnim akterima, a da to bude dovoljno da kompenzira gubitke u suradnji sa Zapadom. To ne znači da je ranije sve bilo savršeno u njihovim odnosima. Rusija nikada nije bila tretirana, kao što je trebalo, kao ravnopravni partner sa Zapadom. Rusija nikada nije dobila tu vrstu poštovanja koje je uvijek željela. Međutim, ni danas ga neće dobiti od bilo koga".

Alexander Motyl, profesor na Sveučilištu Rutgers, kaže da je Putin "napravio stratešku grešku" s politikom prema Ukrajini, koju je na kraju "potpuno izgubio".

"Putinova politika je dovela do izbijanja proeuropske revolucije na Majdanu. On je u suštini uništio Viktora Janukoviča. Izgubio je Ukrajinu i pretvorio Rusiju u otpadničku državu koja sada, ubrzano, postaje snabdjevač sirovinama visoko razvijene Kine - koja za razliku od Zapada - nije slabić i insistirat će da plati što manje za robu koju dobija".

Iako će se neke koristi od okretanja Aziji osjetiti u budućnosti, cijena raskida odnosa Rusije sa Zapadom već sada je itekako vidljiva.

Nakon ukidanja pristupa zapadnim kreditima, ruske kompanije - prije svega državne na čijem su čelu bliski Putinovi suradnici - suočavaju se sa ozbiljnim problemima u vraćanju dugova. Državna naftna kompanija Rosnjeft, koju vodi Igor Sečin, mora otplatiti 20 millijardi dolara u 2015. Ukupni korporativni dugovi premašuju 550 milijardi dolara, procjenjuje The Economist.

Ovi problemi, u kombinaciji sa drastičnim smanjenjem cijena energije, doveli su do pada rublje više od 40 posto i taj trend će se nastaviti.

Iako su ruske vlasti napravile značajne rezerve prethodnih godina kada su cijene energenata bile znatno više, pojedini analitičari - poput Andersa Aslunda - upozoravaju na mogućnost bankrota već 2015.

Bloomberg javlja da je cijena osiguranja od bankrota u Rusiji na istom nivou kao u Libanonu i El Salvadoru. Također, Centralna banka Rusije procjenjuje da je iz zemlje povučeno 128 milijardi dolara u 2014. za razliku od 56 milijardi prethodne godine.

I kada je reč o Carinskoj uniji, 2014. godina je bila samo djelomično uspešna. Riječ je o ključnom Putinovom projektu za reintegraciju bivšeg sovjetskog prostora. Tri postojeće članice ratificirale su ugovor kojim se Carinska unija trasnformira u Euroazijsku ekonomsku uniju od 1. siječnja 2015.

Armenija je postala četvrta članica - uz Bjelorusiju, Kazahstan i Rusiju. Međutim, nema skoro nikakvih šansi da i Ukrajina uđe u ovaj blok.

Istovremeno, ukrajinska kriza je izbacila na površinu "pukotine" u ovoj grupaciji, ističe Kataryna Wolzcuk, profesorka Sveučilišta u Birminghamu. Ona ističe da je jednostrana odluka Moskve da zabrani uvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU bazični test da li će Euroazijska ekonomska unija postati istinska multilateralna organizacija ili još jedan virtualni projekt u kojemu dominira Rusija na euroazijskom prostoru.

"Ako jedna članica Carinske unije uvodi sankcije a druge ne, to je suštinski izazov za ovu organizaciju. Ili Rusija zatvara oči na mogućnost da poljoprivredni proizvodi sa Zapada uđu na njeno tržište preko Bjelorusije i Kazahstana, ili mora prisiliti ove dvije zemlje da, također, uvedu sankcije na robu iz EU i SAD-a. Vidimo pukotine i u odnosu prema Ukrajini. Rusija je blokirala uvoz znatnog dijela poljoprivrednih proizvoda iz ove zemlje, dok Bjelorusija i Kazahstan to nisu učinili. Dakle, situacija na terenu je kaotična".

Wolczuk stoga smatra da će 2015. biti veoma "interesanta, čak odlučujuća godina" za Carinsku uniju.

Dramatični događaji u 2014. na međunarodnoj sceni imali su podjednako teške posljedice unutar Rusije. S druge strane, Putinova popularnost nikada nije bila veća a patriotizam i podrška građana vlastima raste svakim danom.

Istovremeno, sve više ruskih građana napušta zemlju - više od 186 tisuća u 2013. što je znatno više od 33 tisuće emigranata u 2010. i 36 hiljada u 2011.

Rojansky smatra da se Rusija ne kreću u dobrom smjeru.

"Nema mnogo kreativnosti, energije i dinamizma, a naročito pluralizma ovih dana u Rusiji".

Sean Guillory, sa Sveučilišta Pittsburgh, ukazuje na trend okretanja Rusije prema izolaciji.

"U toku je antikozmopolitska kampanja u kojoj se odbacuje sve što smatra zapadnim, što je pokušaj stvaranja autarhičnog društva - ekonomski ali i u kulturi u izvjesnoj mjeri".

Teška ekonomska situacija, međutim, sve više pogađa obične ljude. Gazprom je najavio da će podići cijenu plina za domaću upotrebu. U prosincu je oko 100 građana protestiralo u Moskvi tražeći pomoć u otplati kredita indeksiranih u dolarima, koji postaju sve veći teret zbog pada rublje.

Prema nedavnom istraživanju 73 posto Rusa smatra da Vlada misli samo na korist malobrojne elite, dok svega tri posto ocjenjuje da vlasti rade na dobrobit svih.

Alena Ledeneva, profesorica koledža u Londonu i autorica knjige "Može li se Rusija modernizirati", smatra da će se Putin naći pod sve većim pritiskom kako poslovnih elita, u mjeri u kojoj se financijski kolač bude smanjivao, tako i javnosti.

Po njenom mišljenju nije isključeno da će vlada Dmitrija Medvedeva biti zamijenjena, ali će ključni upravljački mehanizam u kojem dominira mreža neformalne moći - poznat i kao "sistema" - nastaviti funkcionirati.

"Stječe se utisak da represivne mjere nisu u potpunosti dale očekivane rezultate - i Putin je bio vrlo aktivan na tom frontu. Stoga možda treba pokušati sa liberalnijom politikom. Vjerojatnije je će ova mreža neformalne moći ukloniti Putina, nego da se Putin odrekne ovog sistema".

Ledeneva ocjenjuje da će se Putin suočavati sa sve većim rizicima u narednim mjesecima zbog pritiska koji će rasti u Kremlju.

Royanski se slaže da Putin nema "političkog kapitala" kao prije godinu ili dvije.

"On ga ubrzano troši. Putin također koristi rusko bogatstvo da bi ublažio ove udare. Što taj pritisak traje duže i intezivnije, imat će sve manje resursa na raspolaganju".

Royanski smatra da će kriza u odnosima Rusije i Zapada trajati prilično dugo i zbog aneksije Krima. On podsjeća da je Zapad poslije Drugog svjetskog rata odbio priznati sovjetsku aneksiju baltičkih zemalja što je "bio stalni izvor tenzija i jedan od uzroka Hladnog rata". Isto tako, aneksija Krima može godinama biti točka sporenja Rusije i Zapada, kaže Royanski.

Motyl ističe da se Putin nalazi na opasnom putu.

"Može li korumpirani, kleptokratski, neefikasni režim, pri tom sklon pogrešnim strateškim kalkulacija kao što je Putinov - opstati na duže staze ako istovremeno promovira izolaciju sve slabije ekonomije i krhke države".