Transatlanski sporazum o trgovini i investicijama između SAD-a i EU ima za cilj ukloniti sve barijere trgovini i investicijama. Europska komisija procijenila je da bi sporazum mogao generirati 119 milijardi eura godišnje za EU i 95 milijardi tržištu SAD-a. Osim pitanja uklanjanja carina pregovorima bi se trebale ukloniti i ne-carinske barijere i postići regulativna usklađenost.

Sporazum će sadržavati tri važne komponentne: pristup tržištu, regulatorna pitanja i necarinske prepreke u trgovini, pravila (intelektualno vlasništvo, olakšavanje trgovine, trgovina energentima i sirovinama). Koliko i može li Hrvatska iskoristiti taj sporazum, pitanje je na koje nećemo tako skoro dobiti odgovor. Takav sporazum ima svoje dobre i negativne strane.

- Svakako će i može pomoći gospodarstvu, no uz puno uvjeta. Naime, o nama samima ovisi sve i koliko smo sposobni iskoristiti prilike koje nam se nude. Sve ovisi o brzini provedbe potrebnih reformi. Kako smo sada i dio Europske unije treba to promatrati i kroz tu prizmu, odnosno koliko Europa može biti politički integrirana i jedinstvena. Ovaj sporazum otvara brojne mogućnosti, no puno toga je potrebno da bi se ostvarila teza da je spas za hrvatsko gospodarstvo, smatra Zdeslav Šantić, glavni ekonomist SG-Splitske banke.

S druge strane, Udruga GONG upozorava na to da se povećanje američkih investicija te mogućnost plasmana proizvoda na američko tržište često predstavlja kao ključna dobrobit za Hrvatsku.

- No koje će to tvrtke plasirati svoje proizvode na američko tržište, a trenutno ih uspješno ne mogu plasirati ni na europsko? Zašto bi zbog TTIP-a strani investitori nahrlili u Hrvatsku, a to se npr. nije dogodilo sa ulaskom Hrvatske u EU i NATO? Hrvatska ekonomija je ranjiva u primarnom sektoru, prije svega u poljoprivredi koja bi pod TTIP-om doživjela pad prihoda i u EU i u Sloveniji, kao što neke studije govore. A s obzirom da prema podacima MVEP-a samo 13 posto hrvatskih poduzeća izvozi te da izvoz na tržište SAD-a iznosi manje od tri posto nikakvi veliki direktni efekti se ne mogu očekivati, tim više što je izvozna elastičnost domaće privrede vrlo mala. Štoviše, ako se naš izvoz u SAD i poveća, postoji realna opasnost da se, kao što pokazuje studija za Sloveniju, izvoz domaće privrede u zemlje EU-a smanji, zbog efekta skretanja trgovine. Poduzeća koja ostaju na domaćem tržištu doživjet će znatno veći konkurencijski šok, što posebno vrijedi za mala i srednja poduzeća za koja Europska komisija niti sama ne može jamčiti da neće doživjeti štetu. Dodatno, pravni mehanizam zaštite stranih ulagača (ISDS) predstavlja potencijalno velik rizik za proračun te diskriminira domaća poduzeća generalno, a posebno mala i srednja zbog skupoće procedura. Stoga paušalne ocjene premijera i MVEP-a o navodnom neutralnom utjecaju TTIP-a na RH nikako ne drže vodu, a sveobuhvatna analiza učinaka ovog sporazuma nameće se kao prvorazredno pitanje, ističe Duje Prkut iz GONG-a.