Na ulasku u 2012. godinu Hrvatska se nalazi u izazovnoj situaciji. Ni tri godine nakon izbijanja globalne financijske krize hrvatski gospodarski oporavak nije uhvatio zamaha, a jednako tako usporava i gospodarski rast u Europskoj uniji s obzirom na neizvjesnost rješenja krize s eurom. U takvom okruženju za domaću ekonomiju najveći je izazov strah investitora koji zadnjih tjedana imaju sve manje povjerenja i u stabilnije članice eurozone poput Francuske i Austrije jer čak i njima rastu troškovi zaduživanja. Ako takve zemlje plaćaju veće kamate prilikom zaduživanja na financijskim tržištima zato što se kriza u eurozoni nije riješila, Hrvatska ne može očekivati da će slijedeće godine biti pošteđena ukoliko sama nešto ne promijeni.

Trošak financiranja za Hrvatsku trenutačno je na visokim razinama, a jedan od rizika u 2012. godini je da taj trošak još poraste. Za Hrvatsku je pozitivno što će iduće razdoblje obilježiti dva važna trenutka. Potpisivanje ugovora o pristupanju Europskoj uniji i za manje od dva tjedna biramo iduću vladu koja na početku mandata ima najviše prostora za donošenje politički teških i nepopularnih odluka. U situaciji gdje nam se vrlo lako može dogoditi smanjenje kreditnog rejtinga od strane kreditnih agencija, ova dva momenta, pogotovo nadolazeći parlamentarni izbori, bitna su za vraćanje povjerenja investitora i domaće javnosti. Zašto?Jer će, za razliku od primjerice Grčke ili čak Italije, nova hrvatska Vlada imati (zadnju) priliku dokazati domaćim i inozemnim ulagačima kako ozbiljno shvaća situaciju u kojoj se država trenutno nalazi i da će postaviti ekonomsku politiku na odgovarajući način.

S takvom bi ekonomskom politikom spriječila pad kreditnog rejtinga. Također, to znači da bi se spriječio daljnji rast kamata što bi omogućilo više sredstava za investicije i pokretanje novoga gospodarskog ciklusa. Takva ekonomska politika morala bi sadržavati vjerodostojan plan za smanjenje proračunskog deficita (i to najvećim dijelom smanjenjem potrošnje javnog sektora) u četverogodišnjem mandatu, ubrzanje strukturnih reformi i stvaranje prostora za investicije u privatnom sektoru kako bi se gospodarski rast osigurao dok se provode gore spomenute nepopularne reforme.

Marko Škreb, glavni ekonomist PBZ-a: Iduće godine banke će rasti, ali po nižoj stopi
Uloga je banaka u svakom gospodarstvu izuzetno bitna. One su institucije koje posluju s tuđim novcem (vašim i mojim depozitima) i plasiraju ih u one projekte za koje procijene da će novac vratiti. To se mora uvijek imati na umu kada se govori o poslovnim bankama. Pozornost medija i javnosti u posljednjih nekoliko godina zaokuplja u velikoj mjeri gospodarska i financijska kriza u svijetu, posebno ona u euro zoni. Po svemu sudeći negativni šokovi iz inozemstva i euro zone neće nestati tijekom 2012. godine. Do sada su hrvatske banke jako dobro podnijele sve negativne šokove izvana i s velikom se dozom sigurnosti može tvrditi da će tako biti i u idućoj godini.

Ključ nastavka stabilnosti bankovnog sustava te odvijanja vrlo važnih funkcija banaka u hrvatskom gospodarstvu i društvu općenito prvenstveno se nalazi u našim rukama, u rukama nositelja ekonomske politike. Dva su glavna preduvjeta za to. Prvi je nastavak politike makroekonomske stabilnosti koju vodi HNB. Središnjoj banci treba odati priznanje na vrlo uspješnoj dosadašnjoj plovidbi po financijskim ciklonama koje dolaze izvana. Za 2012. se jednostavno ne smiju dopustiti nikakve bitne promjene ni neprovjereni eksperimenti u tom ključnom sidru stabilnosti sustava. Sjetimo se stare izreke: Stabilnost nije sve, ali bez stabilnosti sve je ništa.

Drugi bitan preduvjet je nužnost hitne promjene fiskalne politike u smjeru fiskalne konsolidacije. U 2012. godini će uloga fiskalne politike biti izuzetno važna iz više razloga. Jedino kroz hitnu i odlučnu fiskalnu prilagodbu možemo spriječiti pad ocjene kreditne sposobnosti zemlje i sve negativne posljedice koje bi tako što donijelo (između ostaloga i rast kamatnih stopa). Zatim, smanjenje potreba zaduženja države kod domaćih banaka oslobodilo bi nužna sredstva za kreditiranje poduzeća i stanovništva. Konačno, odgovorno upravljanje državnim financijama bi kod domaćih i stranih poduzetnika stvorilo optimizam i povećalo sklonost ulaganjima.

Bez privatnih investicija i gospodarskog rasta ne može biti bolje budućnosti za zemlju. Uz pretpostavku nastavka odgovorne monetarne politike te brze i odlučne fiskalne konsolidacije možemo reći da će bankovni sustav u 2012. moći nastaviti uspješno obavljati svoje funkcije, doduše po nižim stopama rasta nego u prošlosti, ali po zdravim ekonomskim načelima dugoročnog i održivog razvoja.