Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a dovodi obje strane u do sada neviđenu situaciju i primorava ih da izgrade nove odnose pune neizvjesnosti nakon braka koji je trajao više od 40 godina. Nakon ove povijesne odluke, nekoliko je ključnih pitanja. 

Što će EU učiniti danas? EU će se odmah pokrenuti. Već u petak ujutro u Bruxellesu će se sastati predsjednik Europske komisije Jean Claude-Juncker, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Sudjelovat će također nizozemski premijer Mark Rutte čija zemlja predsjeda EU-om u ovom polugodištu.

U danima koji slijede planirana je i izvanredna sjednica Europskog parlamenta, dok će se sastanak na vrhu EU-a održati 28. i 29. lipnja u Bruxellesu. Moguć je i drugi summit u srpnju.

Koji pravni okvir će se primijeniti? Procedura izlaska iz EU-a regulirana je europskim ugovorima: riječ je o članku 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. godine.

On definira uvjete dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez ikakvog posebnog opravdanja.

Ako tako odluči, London će morati dogovoriti "ugovor o izlasku", koji će u ime Unije sklopiti Vijeće EU-a (koje okuplja 28 država članica), kvalificiranom većinom, uz pristanak Europskog parlamenta.

Europski ugovori ne bi više vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora. Ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produljiti taj rok za postizanje dogovora.

Ugovor ne bi morale ratificirati sve države članice EU-a. No ratifikacija bi bila potrebna za bilo kakve promjene europskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, primjerice sporazum o slobodnoj trgovini.

Europski dužnosnici upozoravaju da će odluka o izlasku iz EU-a biti konačna, odbacujući mogućnost da bi se Londonu time samo otvorio put za pregovore o boljim uvjetima za članstvo u EU-u.

I britanski premijer David Cameron rekao je da će, ako Britanci glasuju za Brexit, aktivirati članak 50.

"Treba nam biti jasno da ta procedura nije pozivnica za ponovni ulazak. To je procedura za izlazak", poručio je.

Deset godina neizvjesnosti? Premda procedura za razdruživanje postoji, ona do sada nikada nije bila aktivirana. Zbog toga se postavljaju mnogobrojna pitanja o tome kako će se definirati novi odnosi u slučaju da pobijede pobornici Brexita, nakon braka koji je trajao više od četiri desetljeća, od 1973. godine.

Treba li taj novi odnos urediti već ugovorom o izlasku? Ili će se morati voditi posebni pregovori? Druga opcija čini se vjerojatnijom.

London bi morao također promijeniti svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području financijskih usluga.

"To će vjerojatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, a potom naše buduće odnose s EU-om te naposljetku naše trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU-a", ističe britanska vlada u jednom istraživanju predstavljenom u britanskom parlamentu u veljači.

Izvješće spominje "do deset godina neizvjesnosti" koja bi opterećivala financijska tržišta ili vrijednost funte.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je također kazao da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina.

"Sve bi bilo gotovo do kraja 2019.", smatra pak bivši britanski ministar pravosuđa, euroskeptik Chris Grayling.

Koji model: Norveška, Švicarska? Najjednostavnija hipoteza bila bi da se Velika Britanija pridruži Islandu ili Norveškoj kao članica Europskog gospodarskog prostora (EEA), što bi joj osiguralo pristup zajedničkom europskom tržištu.

Ali London bi tada morao poštivati pravila tog tržišta, a ne bi mogao sudjelovati u njihovu definiranju i morao bi uplaćivati priličnu svotu novca u zajednički europski proračun.

To mu ne bi donijelo niti toliko željenu kontrolu nad imigracijom. Norveška primjenjuje ista pravila o slobodi kretanja ljudi kao i EU, napominje EUobserver.

Drugi scenarij mogao bi biti primjer Švicarske. No "malo je vjerojatno da bi Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo krenuti tim putem", smatra bivši glavni pravnik Vijeća EU-a, Jean-Claude Piris, danas konzultant.

U jednom istraživanju o posljedicama Brexita, on ističe da je Švicarska sklopila više od stotinu sektorskih sporazuma s EU-om, izuzevši usluge, i da Unija danas nije time zadovoljna.

Pokušaj Švicaraca da na referendumu 2014. ograniče useljavanje iz EU-a, što je protivno slobodi kretanja ljudi, izazvao je kaos. Bruxelles je zauzvrat blokirao pristup švicarskih sveučilišta europskim istraživačkim projektima, a studentima pristup Erasmusu.

Restrikcije za radnike iz EU-a još nisu uvedene i rješenje se još traži. "Zajedničko tržište nije švicarski sir", upozorila je tim povodom potpredsjednica EK Viviane Reding.

EU povezuje zajedničko tržište sa slobodom kretanja ljudi pa bi to Velika Britanija u nekoj mjeri morala prihvatiti. Druge opcije su sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om ili carinska unija kao s Turskom. Bez dogovora, Ujedinjeno Kraljevstvo "postalo bi jednostavno od datuma izlaska treća država u odnosu na EU, kao SAD ili Kina", kaže Piris.

Kakav god bio scenarij, London ima samo jednu alternativu, smatra on: postati "svojevrstan satelit EU-a" ili se suočiti s "većim preprekama između svojeg gospodarstva i svojeg glavnog tržišta".

Institut Open Europe upozorava da bi rješenja po uzoru na Norvešku, Švicarsku i Tursku bila mnogo nepovoljnija za Veliku Britaniju u odnosu na prednosti koje sada uživa kao punopravna članica EU-a.

Neki kao mogući presedan navode primjer Grenlanda. Taj danski autonomni teritorij izišao je iz tadašnje Europske ekonomske zajednice (EEZ) 1985. godine.

No analitičari upozoravaju da je članak 50 uveden 2009. toliko pravno promijenio situaciju da usporedba s Grenlandom nije moguća.

"Zbog odredbi članka 50 jasno je da bi razdruživanje bilo dugotrajan i složen proces", kazala je za njemačku agenciju dpa Agata Gostynska-Jakubowska iz Centra za europsku reformu. "Ako Britanci budu glasovali za izlazak iz EU-a, više neće biti povratka".

Fabian Zuleeg iz Centra za europsku politiku iz Bruxellesa rekao je za EUobserver da će o drugim državama članicama EU-a ovisiti kakvi će biti pregovori s Velikom Britanijom.

"Drugim članicama EU-a nije u političkom interesu da jako popuste Velikoj Britaniji", rekao je, jer bi to ostavilo dojam da je biranje onoga što vam se sviđa iz europskih politika moguće pa bi i druge države mogle zatražiti isto. "Iako pravni okvir postoji, govorimo o jako političkom procesu", rekao je.

Financijske implikacije U slučaju Brexita, prva institucija koja bi se našla na kušnji je Europska središnja banka (ECB). Globalna tržišta pozorno će pratiti prebrojavanje glasova i postoji rizik da bi europskim bankama moglo ponestati likvidnosti.

Bankarski sustav pripremao se zadnjih mjeseci za to.

"Za svaku banku koja bi mogla osjetiti posljedice, imamo plan", kazala je Daniele Nouvy, predsjednica Nadzornog odbora Europske središnje banke, na nedavnom saslušanju u Europskom parlamentu.

Posljedice za Britance u EU-u? London bi morao pregovarati o statusu svojih gotovo dva milijuna državljana koji žive ili rade u EU-u. Njihova prava na mirovinu ili pristup zdravstvenim uslugama u 27 država članica EU-a bila bi dovedena u pitanje.

"Britanski državljani koji žive u inozemstvu, uključujući umirovljenike u Španjolskoj, ne bi mogli očekivati da će im ta prava biti zajamčena", napominje britanska vlada u svojem istraživanju.

A svako pravo koje bi se dogovorilo za Britance u drugim državama članicama EU-a bilo bi uvjetovano reciprocitetom za građane EU-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, upozorava.